AMIGDALA
podijelila sam svoj mrak
s općim mrakom
tako mi se mrak smanjio
i zgusnuo istovremeno
zapucketao iz sklopljenog
kišobrana kojeg ovo ljeto nisam otvorila
čak ni da mi radi hlad
neki kišobrani obavljaju radnje
moj zna odrediti stanje
u kojem sam
tako sklopljen
pred mutnim nebom
iza zamagljenih stakala
javnog prijevoza
ljudi prolaze na prstima
konkavnim udubljenjima
čvrsto prihvate šav od džempera jer
u mekom, končanom
i ljubav koju traže kao da odnekud zapinje
i ne ostavlja se
kandžicom se prikači za nositelja
njuška posvuda i traži
pod čijim se koncem druga ljubav zavukla
na kojem se tijelu toplo primila
nekima je ljubav u ispruženom laktu
nekima trusi sa zidova u čaše
bliske su ruke vijadukti u mraku
prenosit ću se
preko jednog satima
ljubav je žustrina plave
i kartonski bog podebljane glave
grad koji se prekida trajno
pred gradom se sunce tanji
pekari jutrom gase zagorjele kifle
prozori pište od topline
Victoru Truvianu treći put
rastu mladi i jaki zubi
jer živi u rudnicima zraka
i ostalog vazdušastog materijala
gledala sam
gušter u ljubavi odbacuje rep
i jedno oko, meko i bijelo kao stiropor
nekoga ljubav nikako neće
vidjela sam sve to
i još kako mravi proždiru leptira
prejako mi pada kiša
i neoprezna sam digitalna ptica
ništa mi se dugo dogodilo nije
a možda bih
da se nisam u kućici obeskućila
u prsima napipala kost koker španijela
***
TUGA MI JE MALI TROMB
u bakinoj sobi sve se od tri sata
pomjera ili kreće
madrac se, tako mi svega,
proteže kada sjednem
iz jastuka trusi djetelina umjesto perja
živi su ti jastuci, bako, i neću da spavam na njima
otkad tebe nema
kad je baka prenijeta u sandučić boje kave
jastuci su udarali licima od plafon
vješalice tiho poispadale iz ormara
kišobran je samog sebe otvorio i zamolio prisutne za mir
jedno je stablo prešlo za stol i nalaktilo se
u stomaku mi pet mjeseci, kao i baki, raste guma
trebalo je smrtovnicu složiti
od ‘to mi je za mriti kad budem’ fotografije
možda bi djeci trebali raditi slikovnice pred pogreb
stablo dva zaključalo se u ormar i jako
ispupavalo mentu iz svojih grana
fišek sušene kamilice izbacivao je
barice vlage na mirisne šalove
u kojima se zadržala pokoja tanka vlas
neki šarafići su, dok si spavala, bako,
zakucani točno ispred nas
dio sam gume povratila dok se baka izvlačila van
uz pomoć divovskog anđela
na pogrebima ne gutajte jecaj
ugumenit će ga u grlu tuga
***
SLATKO OD ŠUME
šume sanjaju
šume jegulje
šume su od juga nervozne
ovdje ih sve jako boli kad pukne
šibica, kondom,
petarda, upaljač,
plastika od Sunca koja je slatka pod usnom
pernati trbusi svijetle zrakom kao mango
vidim ih
dišem
i one dišu u mene
mrve ampule kisika
u tanka i bolesna pluća
sišem
kožice naranče
da, dobar humus čine
svježi zemljani zavoj
daj me zamotaj malo
na periferiju kantonalnog duha
tamo je
mmm
još 120 000 mina
i neeksplodiranih sredstava
zatvaram oči
brišem san
Sunce je velika crvena salamura
pregrijalo mi je oko
istovremeno suho i mokro od dima i plača
ne puštaj staklu da se izuva u meni
prekini pljuvati krv na šumu da bi smirio ratove u sebi
prekini
prekini gledati šumu kao prijetnju
pošalji šumu gdje je nema
tamo gdje joj je mjesto
da se ušumi
ne bacaj biljne sokove u nepce
naviklo na masno pečenje
kad ti s bokova dođe skinuti mast
prevrnut ćeš povrće na skupocjenoj wok tavi
naručenoj s top shopa
popust čak 5 %!
šume su vaši repelenti
oči su mi zelembaći
spušteni na laktove
u svakom zelembaću sikon
u sikonu mala osa
tijelo joj je smokva
sjećam se
sinoć sam usnila
šumu u čaši vode
plave mrlje vatre
preskakale su kapke
tržnice plavih paštapana niotkuda
čelom sam provjeravala toplinu čaše
okom upala u zgarište
moje čelo
i čelo prijateljice
i čelo njezina mačka plišanih laktova
i zgarište
sve to
u jednoj čaši vode što se dimila
i mi nad njom
i pera ptica koja nisu peraje
kroz koju se od flaša prokrijumčarila mržnja
čiji zrak ćemo disati sutra
državo, nabavi kanader
bilo je šumicâ
bio je šumarak
bila je šuma
dajte mi zraka
šume su disanje oštećenih pluća
____________________________________________________________________
ANITA PAJEVIĆ (1989, Mostar), magistra hrvatskoga jezika i književnosti. Autorica dviju pjesničkih zbirki: „perlinov šum“ (Slovo Gorčina, Stolac, 2016) i „redukcije“ (Vrijeme, Zenica, 2019). Dobitnica prve nagrade „Mak Dizdar“ za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis. Poeziju objavljivala u regionalnim književnim (i online) časopisima i zbornicima. Pjesme su joj prevedene na engleski, slovenski i grčki.
čovjek-časopis 