RUNE
crtam rune po prstima lijeve ruke
zaštita, ljubav i sreća
kažu treba nositi carnelion
meditiram nad juhom
da zahvatim sve s dna
lovorika pluta
bezobrazna
prepustila se valovima
u pokretu od glave, vrata i ramena
samo kružno bez prestanka
pjena mumlja mantre
ako stanem
umrijet ću nad ovom juhom
kosa će mi se preliti preko rubova teće
i zasmrditi paljevinom cijelu kuhinju
vrtložit ću u ništa
prostor izmedu borbe i odustajanja
zapeti sa slikom nijemih lijesova
što čekaju da ih se zakopa
onda ću se kazniti
jer sam namjerno umrla
pa ponizna odmah oživim
dijelim juhu svima
uzmi vruća je i zdrava
moraš radi imuniteta
iz misli me trgne jedino slika
tvojih tetovaža na rebrima
da pročitam što piše
je li boja crna ili zelena
ne smijem te ni polizati
kad ćemo se ljubiti
***
SNIJEG
ovako ja to zamišljam
pravim anđele u plahtama tvog kreveta
iz očiju ti sniježi
usnama hvatam pahulje
tope se od vreline uzdaha
preko lica razlijeva čipka
prekrila je planine
šume
ostavila iscjedak u nizinama
na vlatima trave
(u proljeće će rasti visibabe)
kad čvrsto stisnem kapke
prepoznajem sve oblike
čuje se samo zvuk propadanja
u negaženi bijeli pokrivač
dok meke sove
nose tople obroke mladuncima
(nešto su ubile)
sutra ću
sakrivena iza čempresa
jesti preostale grumene
ostajem te žedna
____________________________________________________________________
IVA POZNIAK rođena je u Dubrovniku 1983. Po struci biologinja mora, trenutno radi na svom prvom rukopisu, radnog naziva “Burleska”. Polaznica je poetske radionice Staše Aras u Dubrovniku.
čovjek-časopis 