KENOTAF ZA ERNESTA I AGNES FON KUROVSKI
Umjesto žalobnosti pomisli na rajolik prizor esplanade
Malekona. Na bogove Monmartra koji su mi ovoga jutra
došli na poklonjenje. Samuraj sam, olovo je moj bušido,
koitalna sam zmija čiji je rep ukrućen, moja ljubav sija
u noći poput elektrode, var je dubok, plinski, autogeni,
spajajući razlomljeno, napuklo i ubogo. Ja sam velika bijela
psina, s raljama u koju staju sve šume Apenina, Agnes,
sjećaš li se, cijelo to ljeto, bio sam tvoj cepelin, tvoj Hrist
i Adam, torpedo bijah za tvoju podmornicu. S crnih si
najlonskih čarapa na mene slala električne munje,
u dlanove moje, frkćući, kao na Pindu Zevs kad presretnu
Tifona, pucali su federi poljskih kreveta, sa stropova
otpadao je malter Vavilona, gorilo je, kao nebo nad
Sajgonom, kao tijelo svinje sprženo brenerom. Rekla si:
Tvoja je krv vrela, ti moraš na jug, ja idem gore sjevernije.
Bio sam poput crvenokošca kojem su otrgli vampum pred
vješalima, svi moji totemi bjehu srušeni, svetilišta popaljena.
Mora sam ruma preplovio u tvoje ime, bijah Cubano Sato,
Caballero, revolveraš bez pravog izazivača, od sjećanja
na tvoje tijelo stvorio sam mitologiju, tvoje oči otvarahu
mi pute kojima nikad ne mišljah da bih mogao poći.
Ostrvljen bijah, svakom si mi sabljarkom koju ulovih,
iznova probola srce, uplašena bijela golubice santerije,
sa dušom đavola. Nedjelja je, drugojulska, 1969,
Anno Domini, vrijeme je da upalim vatre kvazara u čađavim
očima dvocijevke, i da se Erida konačno smiri, a moj davni
brat, Paradžanov, snimi film o nama, bojom prezrela nara.
***
MARTOLOŠKA
Fison, tavnosrebrn, u štukaturi tmastih magli,
obgrljuje nas, kad su mi tvoje noge ukrštene o vratu,
hobotnica si pred harpunom, pred giljotinom dok
upirem se o zrak, ispljunut poput koštice, koščice
riblje, odbačene s gozbena tanjira. Prolazim preko
runjavih algi, lišajnog kamenja što snatri u podnevlju,
sjenama, među kojima kernje mudruju, snuju palasture.
Oči su ti bobe crne zove, burjanke, Crmnica zbijena
u vinsku kominu što vrije, negažena, mrkota grka
u ždrijelu, isprva, pa osladne kad se ispije naiskap.
Čun sam što klizi smolastom vodom, tamnom poput
ugljena, zemljom Ormuzdovom, uvalom karličnog
limba. Oko hrptenjače je tvoje čigrište zmijama što
vibriraju i palacaju na moj torzo u kojem gori čudo.
Sablja sam dimiskija što te siječe stihijski. Vidra budeš,
povučeš se u spilju, a otud se čuje kikot kalašture.
Takva je ljubav spočetka, s toplim rujem zore prilazi,
okasni li, paučina bude, mrenom što vid zamračuje.
Na kraju postane i zlatnik što ga djeca nađu u pijesku
geomantijskom, istovjetnom onom u kojem Pitagora
iscrta vremenu krug. Suza vilinska pod gorom
Sutormanom, u boji ahatovoj, olovo bablje u stravi,
od kojeg noću udovi se tržu, i nesvjesno se u krila
s pomrčinom vržu, kad iskra skoči u plam petrolejke,
u potrgane gusalostrune, nad buktinjom kreveta.
***
UMBRA KRAMERI
Ne uzimaj uzalud srca mojega.
Kad duša je lakmus, nad gorjem orlušina,
zvijer što goni i biva progonjena.
Ihtis, libris, crna iz žuči na suncu krv zgrusla.
Ko te je volio juče – voljeće te uvijek.
Damari se nabiru kao povesma od nesna,
tkanje je žurno, u žilama plavet neba,
indigo ispisan iz preobilja u ništ.
Ljubav je disanje drugom.
Sjakti se zraka nebesna u ribljem oku,
vilin-konjica slika, u zlataru podneva,
u jantaru pčela, dan predvojen
kao lice Janusa. Voda živa, a močvara
biva prelja odsudnom čekanju da siđeš
dovde. Glas da ispuni se sušt na obali,
gdje pijesak vije vjekovne nesanice.
U trudnoj vodi gdje mrgodna Umbra krameri
tuži u osamljenju. U udivljenju prolazi
vijek pod krošnjama gdje mlačno je
i turobno. Za prelest uspinjanja kazna
pad je. U sandalama koje gore od zenita
sjenka se nadvija nad površjem vode.
Tu sam još uvijek. Čuješ li bućkanje talasa.
_________________________________________________________________________
RADOMIR D. MITRIĆ rođen je 29.4.1981. godine u Jajcu, u Bosni i Hercegovini. Završio studij književnosti Filozofskog fakulteta u Banjaluci. Njegovi autorski radovi su objavljivani u brojnim regionalnim i međunarodnim časopisima, zbornicima i antologijama, i prevođeni na engleski, njemački, francuski, italijanski, španski, ruski, bugarski i mađarski jezik. Za književni rad dobio nekolika ovdašnja i inostrana priznanja. Do sada objavio šest knjiga poezije i jedan roman. Živi u Kragujevcu.
čovjek-časopis 