UTEG
Pletena košara riže dugog zrna visoka oko metar prva je od mnogih košara na koje naiđe ako izađe iz zgrade u kojoj stanuje, skrene lijevo pa na uglu opet lijevo. Dućan kojem košare pripadaju drži Albanac, kako to ovdje obično biva, a njegova kći kolegica joj je s fakulteta. On radi od 6 ujutro (osim zimi jer po jutarnjem mraku nitko ne dolazi) sve do 10 uvečer kada proda i po par kila fustuka studentima kojima je nakon večernjih predavanja potrebna najjeftinija zelena radost u gradu.
Ona ne jede fustuk. Tvrdi da je alergična, ali time samo štiti svoj grozan ukus. Sve košare nose 50 kilograma tereta, još uvijek su nešto lakše od nje. Ova napunjena rižom je, nakon fustuka naravno, najprometnija. Kupci najčešće za nju pitaju, iz nje uzimaju i u nju guraju prste. Pod prstima je sadržaj nježan, lagan, lako prohodan. Ipak, podići ga cijelog nikad ne bi uspjeli.
***
OVA JUTRA
U ova jutra kada je sunce kroz smog samo
malena bijela zjenica, u ova jutra kada je
sočna voda samo ona iz čuture, u ova jutra
kada je idila pred tobom samo samotnost
ukrast ću nas ovim jutrima
postaviti nas među krda krava na slovenskim bregovima
dodijeliti nam zelenu zemlju na sjevernim padinama
zasaditi nas na livade osipane rosopasima i cikorijama
ostaviti nas na gazu Savinje nedohvatne ovim jutrima
***
A JA ŽELIM
Zar je ovo sada život? Četiri mila zida, gola i topla
kao i ja, znaj, kao i ja.
Zar ovi rijetki avioni koje hvatam s prozora,
zar ono sunce koje je odbjeglo desno, van okvira
sve je sada kao sunce, sve mi ne da gledati.
A ja samo želim jagode, velike crvene jagode
koje nikad ne kupujem, tako su skupe
zašto su loše jagode tako skupe?
I želim cvjetne krune, da ih pletemo
od zemljinih vlasi, da smo djeca
da smo ponovno kao djeca, slobodni
pod kupolama brezinih grana.
Zar ove prazne ruke koje nosim,
zar ona prazna postelja u kojoj sanjam pune šake
jagoda i pune džezve crne kave
A ja želim samo mlaki vjetar, dugu kosu,
sobu na istočnoj strani i pletenicu od dva para ruku.
______________________________________________________________________
SARA MALIĆ rođena je 1999. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Velikoj Gorici. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studira komparativnu književnost i švedski jezik i kulturu. Poeziju redovito objavljuje na svojim društvenim mrežama, a objavljivana je na portalima “Strane” i “Poeziju na štrikove”. Sudjelovala je na književnoj tribini “Učitavanje” te pjesničkoj tribini “Govorimo glasnije”.
čovjek-časopis 