POLOŽAJI ZA PISANJE
Pisanje je jako nezgodno zanimanje. Treba se stalno namještati, sagibati, mijenjati položaje tijela da priča bude dobra ili kako tako podnošljiva. Nema toga što ona nije napravila. Ipak, nijedan položaj tijela nije bio dovoljan. Štoviše, priče su joj postajale sve lošije i nezgrapnije. Da bude još gore, i svakodnevni život više nije mogla podnijeti. Prolaznici su joj počeli upućivati poglede čuđenja, a ono malo prijatelja koje je imala joj je, s pritajenom zluradošću, savjetovalo: – Upiši korektivnu gimnastiku. Zgrbila si se.
Nije smjela odustati od pisanja. Moram se još samo malo potruditi, mislila je. Ali priče su bile jednako loše. Već je mislila da će poludjeti od očaja kada je jednog dana u gradu vidjela čovjeka koji se stalno zaustavljao i s poda skupljao komadiće drva. Imao je smiješak na licu. Dosjetila se. Zaustavila se, položila ruke i koljena na hrapavi beton, a lijevo uho toliko približila tlu da je jasno čula priče cijeloga svijeta.
______________________________________________________________________
LUCA KOZINA (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljivani u časopisima Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Više puta bila u širem izboru za nagradu Prozak. Piše književne kritike za portal Booksa.
Članica je grupe Novi književni val https://noviknjizevnival.wordpress.com
čovjek-časopis 