BRISANJE
Terasa je sva od sunca i jutro opet poništava
tvoju vjeru u nasilne početke
iz kojih klijaju dobri vrtovi i kišnica sama puni posude za sutra
Iz prekida signala nastale su i gore mitologije
koje ukida pjesma, dolazak u to mjesto
gdje su prozori s griljama iza kojih
iz sebe izvlačiš naknadnost u žute rečenice
a dani su preplanuli starci koji prolaze i uporno šute u tebe
kao da ništa ne trebaju, kao da će ti sve još donijeti
***
MLIJEČNI ZUBI
Umorni starci učahurili su strah
strah se pretvorio u kvržicu i
brojeve koji prelaze granice
Kad ih prisile da ga puste, on se izlije do stopala
u kojima se sve zgušnjava, a trzaji mišića
maleni su grčevi onog što preostane
Teško je misliti o gustoći crvenog
o plitkom disanju i stvarima koje iz ruku prelaze
u krv, iz krvi u meso
dok tamo kamo će opet stići
njihove majke kuhaju tigrovo mlijeko, pjevaju
o djevojčicama i makovima
i zauvijek samo što nije stiglo
jutro u kojem će ponovno sjesti pokraj njih
***
KOŠTICE
Mi nemamo koštice iz kojih niknu pitomi gradovi
zato stalno presađujemo iz dnevne sobe u podrum
iz podruma u dvorište
podmitljive misli o sreći
Ako dođe netko tko ih želi uzeti, predat ćemo ih
mirni jer drugi brinu o njima
Treba živjeti i misliti misliti i živjeti ravnomjerno
odstajati na zraku, završiti zimu,
treba jednom dnevno vodu sa šećerom, kvasac u mlijeku
kažemo i zatvaramo vrata za dobrim ljudima
koji su odnijeli naše koštice
Sad trebamo samo živjeti
________________________________________________________________________
KATARINA HAMUNAJEC rođena je u Čakovcu, a u Zagrebu studira anglistiku i kroatistiku. Pjesme su joj objavljene na portalu Strane ( http://strane.ba/katarina-hamunajec-cetiri-pjesme/ ). Bila je finalistica natječaja Na vrh jezika prošle godine, a 2018. njezina je pjesma uvrštena među tri pobjedničke pjesme na Cekapeovom natječaju za poeziju.
čovjek-časopis 