ĐULABIJE, LJUBEZNE PONUDE ZA ŽENE
stanko vraz ljubio je tri žene,
svaka od njih htjela je muškarca urednog rukopisa,
urednog jezika,
urednika
sa svakom je imao sina,
nijedan plave kose:
oni se ženama nisu nudili
oni nisu ilirci
oni su očevi pseudonimi
tri su žene ljubile stanka vraza
nijedna se nije dugo zadržala:
sve plave
sve ljubice
sve odreda moje majke
***
STRANAC
htjeli bismo ići na plažu
“la playa” – kažeš
i zaključiš kako je
španjolski dobar jezik
za snalaženje u prostoru
što ćemo na plaži – ne znam,
sunčati se nećemo,
sunce je na jugu jako,
a naše su kože svijetle,
ne pokazuju put
put do plaže ne znamo,
ne znamo lokalni jezik,
što se ovdje jede,
koje će nas sintagme
odvesti na zahod
zato plaža nije ni bitna,
ono što si nakanio
možeš učiniti i na asfaltu,
na cesti do plaže,
revolverom ili rukama
***
KOLAR, BREZA
u glavnoj ulozi
svirepa djevojka,
za nju se borimo,
a ja već znam scenarij:
“marko, ti to vsakoj veliš,
ti vsaku prevariš i ostaviš”
znam glumiti,
blijedo sam i tanko
usađen u tlo,
gotovo pomiren
da ću roditi
zašto sam zao,
ne znam,
a lijepa sam,
blijeda i tanka
i znam da me nećeš
posjeći
___________________________________________________________________
FILIP MARKOVIĆ rođen je 2000. godine u Zagrebu, živi u Novim Jankovcima, slavonskom selu pored Vinkovaca. Nakon završene Gimnazije Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima upisuje Rudarsko-geološko naftni fakultet u Zagrebu. U srednjoj školi intenzivno počinje pisati poeziju te tako za rukopis “Pantera” 2019. godine osvaja drugu nagradu na Goranovom proljeću. Iste godine sudjeluje na smotri LiDraNo. Na vinkovačkoj pjesničkoj manifestaciji Jutro poezije u sklopu Dana Ivana i Josipa Kozarca osvaja prvo mjesto.
čovjek-časopis 