mama
htio sam da me pozoveš u sobu i daš mi nešto
narukvicu
salvetu
papirić s tvojim rukopisom
privjesak
bilo što što ću čuvati do kraja života
na ulazu u stan osjetim janjetinu
ja ne volim janjetinu
ali to sad zaista nije bitno
jer ne mogu jesti
jer u trbuhu osjećam bol
ne volim janjetinu
ali to sad zaista nije bitno
u kuhinji koja izgleda kao dnevni buraz peče
meso
a oko njega je sve puno nereda
i bude mi nekako drago
nekako poznato
jer se to nije promijenilo
jer smo uvijek mi prale suđe
nakon što smo jeli njegove specijalitete
nespretni zagrljaj
jebote koliko se nismo vidjeli
da
kolko
ne znam točno
masu
a znao sam
nismo se vidjeli točno tri godine
zadnji put si u stanu htio udariti mog kolegu
s faksa
zadnji put si htio udariti osobu za koju si
pretpostavio da je peder
zatvorio sam se u kupaonu za svoj rođendan i
plakao
htio sam da svi odu
a ti prvi
nikad mu se više neću javiti
ponavljao sam si naslonjen na vrata kupaonice
kažem
ne znam točno
šta ti je s glasom
(jel to od testosterona)
lijepo vam je tu
kažem najvišim tonom koji mogu proizvesti
da
igraš igricu na mobitelu
mama jesi gladna
pa jesam
odgovaraš
jer me ne želiš pitati hranu
jer gladuješ dok ne pitam
jer se sama voziš iz bolnice nakon operacije
onda si snažna
jel ti treba nešto
ne
šta želiš
hoćeš tost
da
ne dižeš glavu
ni to se nije promijenilo
mama toliko sam dugo bježao
toliko sam se dugo sramio sebe i vas
puno smo izlazili ispred kuće
jedan na jedan
nikad se nije razgovaralo za stolom
i uvijek si netko nešto ima za reći bez da drugi
znaju
pojela si jedva pola
i kinder pingvin cijeli
hoćeš slatko
da
zadnjem grizu dodaješ
slatko nije dobro za rak
znam
ali
ali
slikao sam mobitelom krevet nasuprot mog
i poplun na podu koji glumi ležaj
dani kad smo nas troje spavali u istoj sobi
opet imam 11 godina
i taj poplun možda postane deka
deka koju smo selili kad nismo imali gdje
slikao sam mobitelom ta dva dana sve što sam
vidio
stvaram uspomene
jer su oca izrešetali kalašem
bez da sam imao išta
osim sjećanja
jedne košulje
i novinskih članaka
__________________________________________________________________________
ESPI TOMIČIĆ (1995.) je student dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Član feminističkog kolektiva fAKTIV i dečko s kvarta.
– drama je napisana u siječnju, a prvi put javno izvedena u veljači 2020. u Zagrebačkom kazalištu mladih –
– cijelu dramu možete pročitati na https://bit.ly/2XoJajA
čovjek-časopis 