UPUTSTVA ZA LIČNU HIGIJENU
Krijem se ovog produženog vikenda do vidjećemo kad
kao da je neka novost
nestati pa izmisliti sebe ponovo
Vodeći stručnjaci iz osamljivanja kažu da je u promjeni odnosa prema anksioznosti
ključno primjećivati trenutke kad ustanete ili sjednete
i održavati svjesnost o promjeni položaja
baš tog momenta kad vas gravitacija povuče kao crijevo gladnog usisivača
s novom jednokratnom kesom
Kažu samo se nemojte žrtvovati paranoji
Pratim sve a radim po svom
ipak sam ja zaslijepljeni Džozef Smit svoje dnevne sobe
iako često prekratko držim šake pod mlakim mlazom vode
Kupila sam i dvolitarski sapun u eko-frendli ambalaži
da me ne grize savjest kad me već grize zaborav
Zaustim da ti kažem
20 sekundi
ali nisi više tu a i nemaš problema s uputstvima za pravilnu higijenu
Otkad si temeljno i udžbenika vrijedno oprao ruke od mene
***
VIKTORIJA
Pjesmu o tome kako je noć usamljena
Možeš napisati samo između 2 i 5 ujutro
Kad se zatvore i kapije onih mjesta koja su uvijek otvorena
i još uvijek nema svježeg hljeba i naspavanih
Kopaš po porukama i pismima i spiskovima
Životne želje koje si odlagao pa konačno bacio jer si prestar da ih ostvariš
A možda si samo mala kukavica
Roviš po receptima rođendanskih torti ljudi kojih više nema prijatelja
koji je trebalo da tu budu do sjedila i sljepila
a sad su dalje od Jupiterovih mjeseca
prilično nezamislivo daleko
toliko da ne postoji toliko kranova ni šaka na svijetu
koji bi mogli sazdati most između vas
U kesu s kesama guraš tajne koje nikako ni na krajevima
ne smiješ nikome reći
Tajne nastale između 2 i 5 ujutro
Ako osjetiš glad u ta tri sata
to je varka
ti nisi gladan nego si sam
Tad si najmanje i najviše svoj i ogoljen
Sva rđa i kal izbiju iz tebe što ih vješto
čuvaš na dnevnoj svjetlosti
Sve izdaje i noževi oštreni na tvojim leđima
samoće koje neće moći popuniti toplo pecivo
nažalost
nepravde koje su se kao gladni galebovi nasukali na tvoje lopatice
Sve zbog čega si ikad pomislio da život nije fer
U procjep od 2 do 5 ujutro utrpa se cijeli jedan brzi život pun vrhunaca i krajeva
Koje moraš ušiti u još meku ranu ispod rebra
Posljednje bajate kifle posljednji autobusi za juče
poneka krađa ili čak ubistvo najsmjelije je ostati kod kuće čini se
Njuškaš parfeme i na šta te sve podsjećaju onaj jedan na gubitke i na piknike i na neizgovorene riječi
ogromni oblak pare zbijen u malu šerpu s rižom za dvoje
Niko te neće pripremiti za kasnu noć
Kad svaka sumnja dođe da te oglođe
kad svaka tama dođe da se vozi u crnim kolima
Niko pa ni tvoji roditelji neće ti reći da je sve komplikovano
I da te jutro ponekad obilato rani
Kao u filmu „Viktorija”
Jer negdje na svijetu je uvijek između 2 i 5
***
PODSTANAR
Ne sjećam se većinom tužnih stvari
sve sam ih uspješno potisnula u dno želuca
gdje su se naslagale na stolicu
ponekad imaju svoju vješalicu i toaletni stolić
Ja ih tako tetošim donosim im da jedu
moje džigerice
Nekad se budim zgrčenih prstiju i
ukočene vilice
pazim kako vozim
odlazim zadnja da ne upadnem u gužvu
pazim da se ne trigerujem
pjesmama
hranom
mjestima
ljudima
i što sam mislila da je žbun bez korijena
ispalo je drvo baobaba
što me vuče i ogolijeva a ja sam ipak
njegov podstanar
***
SLABOST
Šta je život nego slabost
da se pokaže pravo lice
kad si pijan i kad odbrojavamo 40 sekundi
da prestanemo štucati
Šta je nego ono kad operem lice i potapkam peškirom
a ti umjesto leća staviš naočale
U pola šest ujutro nedjeljom kad jedemo preplaćeni kebab i samo nas je
sreća sačuvala
Šta je život nego slabost kad više ne možeš da uvlačiš stomak
znaš da te neću manje voljeti
štaviše ti ćeš mi postati ikona
Šta je nego slabost da iza otvorenih vrata naše sobe
zajecam o nečemu što se davno desilo
nečemu čega se ni jasno ne sjećam
štaviše ti ćeš me još više voljeti
Šta je život nego ti i ja
marljivo pokušavamo otkostiti batake
šaleći se o spisku hrane u konzervama ako krene virus ili rat
godinama tako nije nam dosadilo
Šta je život osim stalno upaljen televizor koji ponavlja iste
vijesti ali te ipak nikad ne zasiti
***
IZBOR
Kuglice možete vrlo blago da spljoštite prstima
a i ne morate
Kaže recept
Kakva iluzija izbora
Kao i sve ostalo
Kao i posao kao i prevoz kao i porodica
Kao i zemlja za koju moraš proliti krv i znoj i gnoj
Kao i u koju od dvije prodavnice svraćaš na putu s posla
Kao i šta jedeš i piješ i na šta se griješ
Sreća ne mogu da kontrolišem kako mi kuca srce
Kao što mogu kontrolisati dah
Ja sam od onih što bi začas pali mrtvi kad se smjelo zaigraju
A i disanje
kakva iluzija izbora
Kao da mogu kad poželim
Na staklu u oblaku daha da crtam patlidžan
Kao da mogu da odem gdje želim
Ja nikad nisam ni imala izbora
Osim možda da li da pažljivo spljoštim kuglice
ili ih pustim da se same sjebu
_____________________________________________________________________
EMINA ELEZOVIĆ rođena je 6. aprila 1992. godine u Sarajevu. Dobila je ime po Šantićevoj Emini. Diplomirala je međunarodne i javne odnose na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Svoju prvu pjesmu napisala je sa 6 godina, nakon čega je pisala i kratke priče i predstave, od kojih su neke bile izvođene i nagrađivane, a priče objavljivane u domaćim i stranim časopisima.
Živi u Helsinkiju i radi u marketinškoj i kreativnoj industriji.
“Iza vrata” je njena prva zbirka poezije.
čovjek-časopis 