SOBA SJEVERA
kako čudno
tek zabodem tijelo u jug
a otvori se sjever kao strog duh
izvaljen mjehur rasječene polarne ribe
sjever noću pun suhih mačjih usnica
iz čijih poljubaca danju nastaje najtvrđa soba
soba teške kirurgije
sjevercem objeljena, sjevercem istesana
soba u nekoliko kaputa obučena
gumenim rukavicama istučena
soba se krčka u tihoj sarmi prekasne zime
soba bez glavnog jastuka s mrljama svete sline
vrluda oko novog podzemnog brida
soba stoji bez zareza, soba s puno točkastih sudova
pepeljastih i mravljih sudova pred vratima
a nijedne plavo raširene sudbine, onog
otvora onog stabla najdraže nezagrljene knjige
***
ZARUČNICE
padaju iz blještavih, okrutnih aviona aprila
milijuni nikad dovoljno zavoljenih
dovoljno dragog svog toplinom zaraženih zaručnica
one tvrdo padaju po asfaltu gradova kao kamikaze
u lakiranim crvenim salonkama
u najvećoj brzini, koraku svjetla
deru im se o gromobrane haljine limuzine
padaju i zapinju beskrajnom kosom o načete tornjeve
ispadaju im zubi po ulicama kao kukuruz
za ptice, za svinje,
i ključne se kosti otključavaju kao sefovi
draguljarnica pred bandom ružičastih pantera,
koljena su molećih i krvavih, rastvorenih kao nagažena mina
dok paraju atmosferu kao presudni kometi
one pjevaju i vrište svadbene pjesme na svim jezicima
silaze u pljusku na trgove, gradove
sjajno bijele zaručnice i rigaju ljubav
razmrljanih maskara i bez sina
jecaju s lubanjom svetoga franje u rukama
s trunjem njegova raskoljenog konja u grivama
pjevaju onu njegovu pjesmu svih božanskih himna
zašto o zašto ljubav nije ljubljena?
i nije puna onog iz vode pretvorenog vina
***
PAD IZ TIJELA
uđem u tijelo, previsoko
a ono se zaljulja kao pozlaćena značka i palica
izađi iz tijela
tisuće trava mi veli grmlje žubori
padni s visina u prvo otkupljeno rebro
uđi manja od svake slavne utrobe što te stvori
u nedokazivu osmozu porculanskih dinastija
što se ne bilježe u atlasima i čitankama
onih kojih gotovo nisu i kojih gotovo nema
i posve šaljivo nema i namjerno nema
što šute kao geometrija u potiljku svijeta
onih lijepih a manjih od svega najmanjega
anonimnih životinja, biljaka i
anonimnih žena, u golemi
savez neznanih molitelja i
milijarde nenagrađenih čitatelja, u
divlje putanje samojeda
______________________________________________________________________
DORTA JAGIĆ (1974, Sinj; Zagreb) do sada je objavila:
– Plahta preko glave, pjesme, SKUD “I.G.Kovačić”, Zagreb, 1999.; elektronickeknjige. com 2009.
– Tamagochi mi je umro na rukama, pjesme, Meandar, Zagreb, 2001.
– Kalodont, drama, Zbornik dramskih tekstova alternativne kazališne scene, 2003.
– Đavo i usidjelica, pjesme, AGM, Zagreb, 2003.; elektronickeknjige. com 2006.
– Kvadratura duge, pjesme, AGM, Zagreb 2007.
– Kičma, kratke priče, Aora, Zagreb 2009.
– S tetovažom nisi sam, kratke priče, HDP i Jesenski & Turk, Zagreb, 2011.
– Kauč na trgu, pjesme, HDP, Zagreb, 2011.
– Mali rječnik biblijskih žena, Mala zvona, Zagreb, 2013.
– Kanapa na rynku, Instytut Kultury Miejskie, Gdanjski, 2013
– Prolazi i pukotine (putopisi), Jesenski & Turk, Zagreb, 2015.
– Kafkin nož, pjesme, HDP, Zagreb, 2015.
– Veće od kuće, eseji, Hena com, Zagreb, 2018.
čovjek-časopis 