NASLJEĐE
Bolujem od nasljeđa
pogrešnog viđenja stvari.
Beznačajnih i sićušnih,
uvećanih do neslućenih razmjera.
Svjetlost tamni od očnih virusa.
Svijet je rascijepljen
mnoštvom pogleda.
Riječi nabubrene u uhu
ne mogu proklijati.
Prevruće ljeto sagorijeva dane.
Postojanje postaje svojina.
Stvarnost je rijetka,
svečana prigoda.
***
GEOGRAFIJA TUGE
Snijeg je hranio noćne ptice pahuljama
u ljetno doba.
Ova godina neka ostane neupamćena.
Putovanja nebeskim oceanima,
gradovi poispadali iz svemirskih brodova
na planinske krajolike…
Nove granice snijega, ledeni mauzoleji.
Izmišljene opasnosti, sitni ugrizi straha.
Slušala sam govor stijena dok sam putovala
kanjonima misli.
Zapisivala u karte geografiju tuge.
Ni slutila nisam da larva smrti
raste na zidu sobe.
***
PROLJETNI SNIJEG
U proljetnom susretu sa snijegom
u očima pahulja vidim ikru suza,
gustu sluz što potapa svijet.
Krik dima zavija
iz razrušenog dimnjaka
plašeći nalete vjetra.
Snijeg se ljulja
na zemljinoj brazdi,
na zaspalom cvijetu breskve.
Izbjeljivač zubi, ruku i duša.
U krletci spava
nedonošče vremena
rođeno nakon potresa.
Bijeli pas čuva ruševine.
Nije dovoljna uspavanka
i molitva uznemirenih ljudi.
Kozmosom odjekuje Božja tuga….
Vjerujem
i taj san će proći!
Umišljaj (ne)postojanja,
ocean tame u bjelini snijega.
Osjećam kako drhti
preplašena ptica
na stablu života.
_________________________________________________________________
MARIJA LAMOT rođena je, živi i radi u Krapini. Objavila je sedam zbirki pjesama. U pripremi je osma zbirka iz koje su ove pjesme.
čovjek-časopis 