počeo sam cijeniti slušalice
prije sam ih izbjegavao da bih osluškivao život
vjerovatno sam to radio zbog filozofije sa istoka
koju sam gutao kroz filmove i knjige
slušajući život čuo sam mnoge gluposti
sad kad stavim slušalice
začepim rupe na čamcu
plovim mirno
počeo sam cijeniti slušalice
nestvarno je koliko okolina prati moju playlistu
sve je u ritmu i svi stalno unutra
zasad niko nije izašao da se provjetri
udahne život punim plućima
na vodokotliću postojanja potpuno trijezan
razvuče debelu liniju vremena i pošmrče je
svemir bi tada
poput lopte za plažu
ispuhao
to se zadugo neće dogoditi
odnedavno namazani kremom za kurčenje
stavili smo crne naočale sa debelim 3D okovima
sve što smo učinili kroz par hiljada komičnih godina
mali je dio predstave
ako uspijemo izumrijeti
biće to naš najveći uspjeh
silno se trudimo
zbog toga zaslužujemo poštovanje
počeo sam cijeniti slušalice
na pjesmu Blue Hotel
plesao sam pod njenim prozorom
ljudi su me čudno gledali
zijevali su
nisam ih mogao čuti
bilo je kao u nijemom filmu
ona mi je nasmijana
mahala s prozora.
MILI ĐUKIĆ (Mostar, 1987.), iz zbirke “Pregaženi ježevi”, Treći trg, 2018.
čovjek-časopis 