ZATEKNEM VELIKU BIJELU KRAVU U
SVJETLU KOJE NITKO NIJE UPALIO
u otvorenim vratima koja
nitko nije otvorio
u klepetu prozorskih krila koja
kao da žele odletjeti i
odnijeti kuću na
Sunčevu pjegu
ne znam zna li ona da
ja znam da je ona tamo
puštamo se u neznanju i
utiskujemo zvijezde u
svoje trbuhe
u njenom trbuhu zvijezde repatice
broje svoje male smrti do iskona
u mojem trbuhu zvijezde repatice
broje svoje male smrti do uvira
na horizontu puni je krug u
njemu smo ja i velika bijela krava.
***
SRETNEM SE U ŠUMI I
PRIJE NEGO SHVATIM TKO
SAM POŠALJEM SE KRIVIM PUTEM
lutam tako onda šumom u
potrazi za sobom i tražim
znakove koji će mi reći
koji će mi reći bilo što
i prolazim pored rijeka
prevrtljivih vodenih zmija
između stabala koja mi
ne daju da odem kroz
klance koji skriveni vrebaju
rastvori se onda put
popločan konjskim kopitima
i ja shvatim
to žedna zemlja ruši
mostove koji survaju svoje
pruge u ambise slažući
putovanja kao konope kojima će
najjači privezati svoje brodove
da ne otplove u utrobama riba
kad se ponovno sretnem bit ću spreman
izmisliti hram novih generacija
kao što krckavi žir izmisli vjevericu.
________________________________________________________________________
DAVOR MANDIĆ rođen je 1976. godine u Puli. Objavio knjigu pjesama „Mostovi“ (Hrvatsko društvo pisaca, 2009.), zbirku priča „Valjalo bi me zamisliti sretnim“ (Naklada Ljevak, 2014.), roman „Đavolja simfonija“ (Hena com, 2016.). U pripremi je zbirka priča pod radnim naslovom „Pobjeda“, zbirka pjesama pod radnim naslovom „Dva kruga, jedna tuga“ i scenarij za dugometražni film.
fotografija autora: Tanja Draškić Savić
čovjek-časopis 