SAVANA ILI KOLIKO SAMOTNO JE BITI GEOGRAFSKI POJAM
Čitajući žamor otvorila sam žute predjele točno u toj točki
žamora označenog paralelama i meridijanima
iscrtanog netoksičnim markerom
isprekidanog odozgo
pripremljenog mucanjem za pod nož
razreži me da postanem prerija pampas stepa
da jednom u životu stanem i žamor na tren utihne da se pita
kako se uopće možemo bojati trave
da sam trava povijala bih se samo kako ti sviraš
ja toliko toga pokušavam obuhvatiti
pred polumrakom
kako svrstati razrijeđene sladolede žute predjele podzemne tajne
lažne brze treptaje i hektre sebe
u pravokutne kuteve
kako se probuditi pod plahtom ekvatora i reći
ja sam erozivna rijeka u julijskim alpama
***
MARTA
Rekla bih da sam voljela svoje grudi. Kako su stajale čvrsto na trupu slabašne žene, hvatale različite ruke, probijale se bradavicama kroz gustu tkaninu. Uvijek milovane vjetrom, izložene suncu, mirisne od ulja. Ponekad hrapave od soli, nagrižene kamenom, bolesne i tuđe.
Mislim da sam i dalje voljela svoje grudi i sve njihove pore s površine. Voljela sam ih gladiti u rana jutra ili dok bih čitala poklonjene kuharice. Bile su mi najdraže grudi od svih.
Znam da volim horizontale koje su za sobom ostavile, njihove gorko slatke boli i ružičaste praznine. I dalje sam Marta sa stijene, okrenuta suncu, namazana uljem. Jutrom gladim prsa i njihovo praznije od posljednje praznine.
***
ODSJEČAK ZIME
Mjesec je danas kriška naranče, posipa nam mrvice
svoje kore po obrazima dok gledamo
svjetleće pjegice neba
vidiš li onu veliku koja se spaja u ovu desno,
a ona se pak spušta preko dvije do treće jedva primjetne
ne vidiš, naribana kora naranče
zatrpala ti je oči
pričekat ćemo prvi snijeg, ja ću te moliti
da zaplačeš otopljenim suzama
stojim na uglu i gledam u jutarnje zvijezde
htjela bih pola života gledati u zvijezde, a drugu polovicu
pripremati ribanu koru naranče za sve što zatrebaš
stižem žurno u zimsko popodne
led lovi lokve uz moj vagon
one su minijature sjevera, zvijezde u zjenicama
suze koje ne mogu izaći
pružaš mi krišku naranče, u zimskoj sam večeri
progutala sočan mjesec
________________________________________________________________________
SARA MALIĆ rođena je 1999. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Velikoj Gorici. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studira komparativnu književnost i švedski jezik i kulturu. Poeziju redovito objavljuje na svojim društvenim mrežama, a objavljivana je na portalima “Strane” i “Poeziju na štrikove”. Sudjelovala je na književnoj tribini “Učitavanje” te pjesničkoj tribini “Govorimo glasnije”.
čovjek-časopis 