LIŠĆE OD KRISTALA
Buđenja su uvijek tužna, ali ulaze u moju sobu
kroz blago bodljikavo odrazno sunce od staklenog lišća
svaka soba svaki prozor u kojem smo bili ujedinjeni
postaje jezik svjedok našim tijelima.
Tvoja odsutnost je duga i duboke su tamne šume
ali svaki put kad se vratiš sunce izlazi kroz grančice
kristalno lišće blista na našim prozorima:
biti pored tvoga ramena je moja strana svijeta.
Ulicama kojima hodam nakon svakog dodira
nebeski su putevi ka unutarnjem susretu mene sa sobom
zavijena u tvoje šalove u tvoj znoj u tvoje mirise:
simfonija koja se neprestano hrani izvorom naše sline.
Neprospavane noći kad se probudim iz tvog sna
ne napuštaju me, ne pružaju mi ni tugu ni laž ni sumnju
besmrtne poput kamena, tekuće poput tvojih očiju.
Nemoguća tvoja melodija neće ugasiti moju vatru.
Nikad nisam sanjala te snove u ovom napuštenom tijelu
ali znala sam da će me tvoji dlanovi osvojiti i da ćeš me udaviti
kad si došao usred moje tuge i pročistio mi oči
gdje su zasijali svi listovi gorskih kristala našeg djetinjstva.
***
OD RAZLIČITE VRSTE
Zamislila sam našu usamljenost
dok se jutro budi kroz otvorene kišobrane
zaštićeni vitezovi na kiši smo
a svi su protiv nas.
Ispreplićemo se i vrtimo oko aksisa
nevidljivi za naš porod
za vašu rasu ograničenih linija
nečujne smo melodije.
U nevidljivoj stvarnosti tjelesnog svijeta
tkamo se kroz vrtlog vena i mesa
kapi znoja slijevaju se na našoj koži tamni opali
slomljene kosti rebra ožiljci.
Daješ mi dlan. Daješ nam ga. Odgajaš nas
jednog za drugim gluhe na stubištu iznad u noć
promatraš me sa svake zračne luke
i u svakom sljedećem ritmu gubiš me.
Ali opet me nalaziš u svom ritmu
nepoznatog porijekla.
A oko mene svijetli obruči nižu se
i zato si me našao
zato kažeš da si me našao
zato kažem nebo plače
jer među nama nema mjesta za iglu
čak ni za nit
nema ni za mene
nema me
nijema sam
a čuješ me.
Ne postoji čak ni kirurški skalpel
koji bi prerezao jedno tijelo na dvoje
kad nema prostora ni vremena za mjerenje
ni tisuću rojeva kobnih riječi neće moći
rastaviti ove zvučne kosti
ni otrovati naše meso koje drhti u krvi:
divlji je oštar je
vrisak ove
mutne
mrtve
gramatike.
I jutro se opet budi purpurno
ali sada zaista nema ni vremena
ni dimenzija fizike
samo naša tijela
iznad morskog horizonta
iznad sve četiri strane svijeta
jači od prostora.
***
ZID PLAČA
If I am I because I am I, and you are you because you are you,
then I am I and you are you.
But if I am I because you are you and
you are you because I am I,
then I am not I and you are not you.
Menachem Mendel Morgensztern Kotzk
pišem ti poruku
na ružičastom listu
i mastilo se briše
od mojih suza
ali opet pišem
i opet ključa neumoljivo jezgro
nestrpljivo ga zabijam
na suprotnom brijegu
u zidu plača
i ono pada
ali podignem ga i opet ga zabijam
i opet vuče me
praznina u meni:
ovo mjesto nije sigurno
ali želim biti na obje obale
gdje ih je bilo malo
da pogledam ka tebi
na mjestu zaustavljena
na samo jedan korak
natrag iza sebe
iako znam:
kad pogledam dno
da ono u mene gleda
Jeruzalem, 2018
***
IGRE BEZ ST(R)ANICE
krv se zgušnjava samo bakljama
prema nebu podignutima
kao po običaju postavljamo stol
izgubljenim bitkama za pala kraljevstva
s vinom kavijarom lososom i mrtvom prirodom
i sa zabranjenim riječima
koje se ne smiju izgovoriti
jer samo opsesija nas hrani
i sve je ništa
i sve je ničije
izbačeni iz svih krajeva svijeta
neusporedivi lopovi vremena
gutamo samo svoje obmane
ali nikad
i naše istine
_________________________________________________________________________
NATAŠA SARDŽOSKA (1979) je makedonska pjesnikinja, spisateljica, književna prevoditeljica (FR, IT, ES, EN, PT, HR, CA), antropologinja i performerica, rođena je u Skoplju. Živjela je i radila u mnogim evropskim gradovima, među kojima su Milano, Lisabon, Pariz, Bruxelles, Heidelberg, Rijeka, Stuttgart i Barcelona. Doktorirala je antropologiju na Univerzitetu Eberhard Karls u Tübingenu, Sorbonne Nouvelle u Parizu i na Univerzitetu u Bergamu. Objavila je pjesničke knjige Plava soba, Koža (objavljena u Italiji i SAD-u), On me povukao s nevidljivim koncem, Živa voda, i Krstna kost (objavljena na Kosovu i u Italiji), a objavljuje i kratke priče, eseje, kritičke tekstove i akademske radove. Nekoliko puta je bila nominirana za Nacionalnu nagradu za najbolju knjigu poezije “Braća Miladinov” na Međunarodnom festivalu Struške večeri poezije u Makedoniji. Objavljena je u nekoliko internacionalnih poetskih antologija i revija i prevedena na više od 20 svjetskih jezika. Sudjelovala je na književnim festivalima u Genovi, Rijeci, Tel Avivu, Bratislavi, Berlinu, Rijeci, itd., a nastupala je u Muzeju Revoltella u Trstu, na Akademiji umjetnosti u Berlinu, u Teatru Yaffa u Tel Avivu, u UK Stari Grad u Beogradu, u Nacionalnoj biblioteci u Sofiji, u Palazzo Ducale u Genovi, u Nacionalnoj galeriji Makedonije itd. Prevela je Paola Pasolinija, Giosuea Carduccija, Josea Saramaga, Fernanda Pessou, Ronalda de Carvalha, Lygiju Bojungu Nunes, Antonija Tabucchija, Gesualda Bufalina, Guglielma Petronija, Heliju Correiu, Maria de Sa Carneira i druge. Pjesma Lutka na koncima objavljena joj je u antologiji svjetske poezije protiv nasilja nad djecom. Trenutno je na Rezidenciji u Institutu Ramon Llull u Barceloni.
s makedonskog prevele Nataša Sardžoska i Marija Ott Franolić
fotografija autorice: Evgenij Hope
čovjek-časopis 