FOTOGRAFIJA
Pod lipom smo koja je starija od mene,
zasadio ju je ujak kada je sagradio kuću,
a kuća je već u dosta lošem stanju,
hrastov parket je dotrajao, fasada je u ožiljcima,
a pločice u kupatilu popucale i žute od starosti.
Pod lipom smo i upravo se namještamo za zajedničku fotografiju,
toliko smo dugo zajedno, a koliko imamo fotografija na kojima smo oboje?
Nekoliko, samo nekoliko.
Ja sam ružan kao i obično, i uz izgovor da me ne voli objektiv fotoaparata
već treći put ponavljam slikanje.
Ti si lijepa kao i obično, ne čujem tvoj izgovor, i na svakoj od tri fotografije
podsjećaš me koliko sam u stvari srećan, polažem glavu u tvoje krilo i čuje se
još jedno kratko škljoc.
***
AGNUS DEI
Ja sam vjerujući, ako ne vjeruješ,
pogledaj brojanicu na ruci, ikonu
na zidu, badnjak na stubištu,
Ja sam vjerujući, umro bih za svoju,
ali bih lake ruke zapalio tuđu bogomolju,
ako ne vjeruješ, putuj kroz vrijeme,
ugledaćeš ovu istu laku ruku s lakim
prstima na obaraču kalašnjikova koji
puca u leđa svezanih mladića,
Ja sam vjerujući, moj me je paroh u hramu
pričestio prije nego sam u boj pošao,
a kad sam ih goloruke savladao, ruke
sam im žicom zavezao,
Ja sam vjerujući, ja kolo igram, poskakujem,
a kolom se se popijevka proliježe:
‘od Pazara ćemo Vukovar učiniti, od Sjenice
novu Srebrenicu!’
Ja sam vjerujući, mada pismo nijesam naučio,
o Svetom sam pismu čuo od pastira, a njegova
istina je moja,
Ja sam vjerujući, učeni bi rekli ‘agnus dei’,
vratove bih nevjernika kao jagnje zasjekao,
jer, uvijek smo mi i oni, ako ne vjeruješ,
nek te đavo nosi
***
MAGIJA
Godina u kojoj je pala prva krv,
krv se u stvari proliva, ali mi iz nekog razloga
uvijek govorimo da krv pada,
posljednja decenija dvadesetog vijeka, njen početak,
ljudi koji odlaze na posao, ljudi koji ne dobijaju platu
za odlazak na posao,
neki drugi ljudi odlaze na bojna polja, i dobijaju platu
za odlazak na bojna polja.
Majka sjedi u kuhinji, i ukršta šake u značenju
koje niko izvan porodice ne bi razumio,
iz viseće vitrine uzima preostalu kesu oriza i pakovanje soli,
nakon pola sata ručak je gotov,
ona je potirala sve teorije da nešto mora počivati na nečemu,
da nešto ne nastaje ni iz čega,
njena magija nema razumu prihvatljivo obrazloženje,
zato valjda i jeste magija, a ne trik.
_______________________________________________________________________
ĐORĐE ŠĆEPOVIĆ (Podgorica, 1983) zastupljen je u više zbornika i panorama poezije. Poezija mu je prevođena na engleski, mađarski i slovenački jezik. Jedan je od osnivača i urednika časopisa za književnost i kulturu Script. Objavio knjige poezije Provincije spasa (2004), Molitva za Judu (2004), Par riječi o strahu (2005), Apostol iz bloka A (2006), Triput reci metropola i nahrani ptice slovima (2009), Dok crtah mapu svojih putovanja (2016), Prije objave (2017) i Doba (2018) te zbirku kratkih priča Gozba (2019).
čovjek-časopis 