OSNOVE.
moj prvi san bio je bijelo
na bijelo sam se oslonila u snu da ne bih pala u sanjanje
spiralno duboko gubljenje u biljkama
zaraditi prvu misao bila je svečanost
naslonjena na ništa, opet tako sigurna u tlu
ništa suvišno, nikakav ostatak
samo čista misao ni o čemu.
ako me i vuklo
ako se nesigurno mašte poigralo
nagnalo me da prstima otjeram
dlanovima pristisnem čvrsto ništa čela
pustim da me raspada
ponovno vrati
i napusti
kao kad se mahne znancu
bezbrižno i lako.
***
Iza tople kosti spava tijelo. Tijelo koje sam izmislila
Kost koja se namjestila u oku srodnog.
I njega sam izmislila, hodala mu blizu u sunovrat ljeta
Disala u kost ne nalazeći riječ
Za zoru.
U sebe u sebe u sebe kucam kada progovaram
Dvije sestre smo koje idu loviti ptice.
***
PALAČA.
Moje jutros je bilo tvoje dva popodne
Moje jutros su bila dva uskličnika kao proteze umjesto nogu i tihi zarez
preko dlana.
Tamo gdje se ne vidi, štavim kožu okruglim dnom šalice i vidam pljuvačkom na prstu
Kako saznati dišu li ove platane što nazirem krajičkom oka
Ili su mrtvi prizori tako zelene boje.
________________________________________________________________
JASMINA MUJKIĆ rođena je u Virovitici 1982. godine. Sudjelovala na međunarodnom festivalu suvremene poezije u organizaciji udruge Brutal 2009. godine pri čemu su joj pjesme uvrštene u zbirku Topla tama među prstima. Objavljivala je u brojnim časopisima, sudjelovala na čitanjima. Sudionica radionice pisanja poezije pod vodstvom Dorte Jagić 2014 godine. Sudjelovala na rezidencij u organizaciji Ulysses’ Shelter 2019. godine pri čemu su joj pjesme uvrštene u zajedničku zbirku. Vodila yogu, plesala suvremeno, pjevala u zboru. Trenutno je u Rotterdamu na diplomskom studiju terapije pokretom i plesom.
čovjek-časopis 