Kebe i Benjamin su se upoznali na plovidbi po Sredozemnom moru. Kebe je sjedila pokraj Benjamina. Ubrzo se stisnula uz njega, a on ju je zagrlio i grijao kada je zapuhao hladan vjetrić. Osjetila je da je drugačiji od ostalih putnika jer je bio pažljiviji od njih. Otvoreniji. Suosjećajniji. Nije se brinuo samo za vlastiti komfor. U njegovu zagrljaju osjećala se spokojno i sigurno. Dijelila je s njim vodu koju je imala u plastičnoj boci, a on s njom okruglice garri koje je čuvao u aluminijskoj foliji. Lijepo je bilo.
Zatim su nastavili putovati zajedno. Benjamin je imao više novaca nego ona, zato su putovali brže i udobnije, nego što bi to Kebe mogla sama. I prije svega sigurnije. Benjamin je bio vješt u pregovaranju i njegov odličan engleski počesto im je olakšao putovanje. Put je bio dug i naporan. Često bi je Benjamin primio k sebi i nosio, bila je malena i suhonjava. Prenio ju je tako i preko ledene Kupe i dospjeli su u Sloveniju. Tamo ih je zaustavila policija i smjestila u nekakvu veliku zgradu s mnogim drugim pridošlicama. A Kebe i Benjamin se zapravo nisu mnogo bavili ostalima, posvetili su se prije svega jedan drugom. Jednoga dana ponosno su otišli do općine i pokazali svoje putovnice, svoje izvatke iz matice rođenih, koje su na svu sreću oboje nosili sa sobom, potvrdu nigerijskog veleposlanstva u Bukureštu o tome kako nema prepreke za njihovo sklapanje braka, koje su im ljubazno poslali poštom, te su time dokazali svoje slobodno bračno stanje. Sve te dokumente im je sudski tumač – službeni prevoditelj preveo na slovenski jezik i ovjerio ih u skladu s odrednicama Zakona o ovjeri dokumenata u međunarodnom prometu (Službeni list RS, br. 64/01). Po članku 34. i 35. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Službeni list RS, br. 56/99), uvjeti za valjano sklapanje braka određuju se prema pravu države čije državljanstvo u trenutku sklapanja braka imaju budući supružnici, a općina je s pravom uzela u obzir i Zakon o braku i obiteljskim odnosima (ZBOO) koji obuhvaća: Zakon o braku i obiteljskim odnosima (Službeni list SRS, br. 15/76, 4. 6. 1976.), Zakon o izvanparničnom postupku (Službeni list SRS, br. 30/86, 28. 7. 1986.), Zakon o promjenama i dopunama zakona o braku i obiteljskim odnosima (Službeni list SRS, br. 1/89, 13. 1. 1989.), Zakon o javnom bilježništvu (Službeni list RS, br. 13/94 , 10. 3. 1994.), Zakon o parničnom postupku – ZPP (Službeni list RS, br. 26/99, 15. 4. 1999.), Zakon o liječenju neplodnosti i postupcima oplodnje uz biomedicinsku pomoć – ZLNPOBP (Službeni list RS, br. 70/00, 8. 8. 2000.), Zakon o izmjenama i dopunama zakona o braku i obiteljskim odnosima – ZZBOO-B (Službeni list RS, br. 64/01, 3. 8. 2001.), Zakon o postupku zasnivanja posvojenja – ZPZP (Službeni list RS, br. 110/02, 18. 12. 2002.), Odluku o usklađivanju drugog stavka članka 106. i 107. te trećeg stavka članka 114. Zakona o braku i obiteljskim odnosima te nesukladnosti prvog stavka članka 105. i prvog i drugog stavka članka 114. Zakona o braku i obiteljskim odnosima i poništavanja prvog stavka članka 106. i četvrtog stavka članka 114. Zakona o braku i obiteljskim odnosima (Službeni list RS, br. 42/03, 9. 5. 2003.), Zakon o izmjena i dopunama Zakona o braku i obiteljskim odnosima ZZBOO-C (Službeni list RS, br. 16/04, 20. 2. 2004.), Zakon o braku i obiteljskim odnosima – službeni pročišćeni tekst – ZZBOO-SPT1 (Službeni list RS, br. 69/04, 24. 6. 2004.), Odluku o djelomičnom poništenju prvog stavka članka 92. Zakona o braku i obiteljskim odnosima (Službeni list RS, br. 101/07, 5. 11. 2007.), Odluku o djelomičnom poništenju članka 98. Zakona o braku i obiteljskim odnosima (Službeni list RS, br. 90/11, 11. 11. 2011.), Odluku o djelomičnom poništenju drugog stavka članka 92. Zakona o braku i obiteljskim odnosima s odloženim rokom (Službeni list RS, br. 84/12, 9. 11. 2012.) i Odluku o djelomičnom poništenju drugog odlomka članka 96. Zakona o braku i obiteljskim odnosima (Službeni list RS, br. 82/15, 3. 11. 2015.), na osnovi nepravovaljanog Zakona o braku i obiteljskim odnosima (Službeni list RS, br. 69/04 – službeni pročišćeni tekst, 101/07 – odl. US, 90/11 – odl. US, 84/12 – odl. US, 82/15 – odl. US in 15/17 – DZ). Uz prisutnost općinskih ovlaštenika, matičara, dvaju poznanika iz sabirnog centra i sudskog tumača, Kebe i Benjamin su se vjenčali u najljepšoj općinskoj dvorani. Kebe je rekla: »ee« i Benjamin je rekao: »ee«, što je prevoditelj preveo s »da« i »da«. Prstenje nisu imali, samo su se poljubili. Prevoditelju se otela suza. Nakon obreda odvezli su ih natrag u sabirni centar, gdje su proveli medeni mjesec. Nakon nekoliko mjeseci, kada je Kebe već bila u blaženom stanju, izvijestili su ih da ne mogu dobiti azil, pa su deportirani po članku 69. Zakona o stranim državljanima (ZSD-2). I tako je i bilo. U pratnji dva policajca odvezeni su u München, gdje su ih u ukrcali na avion. Kako su ostali bez novaca, u Nigeriji su prosili za hranu na parkingu robne kuće IKEA. Benjamin je ubrzo umro od kolere. Kebe je spontano pobacila. Mislila je da je to od žalosti, a ustvari je uzrok bio tjelesna iscrpljenost i slaba prehrana. Neko vrijeme je lunjala, da bi se zatim počela prostituirati. Njene stranke su prije svega bili službenici humanitarnih organizacija koje djeluju u Nigeriji. Već iste godine i ona je umrla od posljedica različitih bolesti od kojih je oboljela na svome poslu. Tako je završila njihova priča, koja je jedno vrijeme bila vrlo lijepa.
TOMAŽ LAPAJNE DEKLEVA (Ljubljana, 1971.), iz zbornika “LAPIS HISTRIAE 2019 (tema: Hrabrost)”, Gradska knjižnica Umag, 2019.
preveo sa slovenskog Neven Ušumović
čovjek-časopis 