MOĆ SVETE PLJUVAČKE
Čovjek je napravljen od praha,
to je velika istina.
Ali da bi ga se oblikovalo,
trebalo je od praha napraviti blato,
trebala je Božja pljuvačka.
To je postanak čovjeka, tako je stvaran:
Bog je u prah umiješao svoju pljuvačku
pa oblikovao figuru od blata.
A onda, s vremenom,
pljuvačka je ishlapjela
i blato je otvrdnulo.
Ali u nutrini čovjeka,
na mjestu tamnom i hladnom,
ostalo je jedno vlažno mjesto.
Od toga se blata još uvijek mogu
oblikovati nove stvari.
***
LEDENI ZUBI
Zemlja uzima predah od ispoljavanja ljetnih strasti,
uzdiše duboko i povlači se u sebe.
Kukci se zakapaju u tlo,
medvjedi se uvlače u jazbine,
na samotnoj površini ostaje samo tko mora.
Ledeni se zubi zariše u svijet.
Šume su gole,
kosti im se svijaju na vjetru.
Pustim stazama pokrivenima lišćem
kroči usamljeni lik.
Visoko je podigao ovratnik ogrtača.
Uokolo nema ni žive duše,
samo neke ptice koje mu nadlijeću nad glavom.
Zaustavlja se pred jednim drhtavim stablom
i promatra na njemu list koji se drži za grančicu.
Udari zatim silan nalet vjetra
i čovjek se uvuče dublje u svoj ogrtač.
Magla iz njegovih usta počne se širiti šumom.
Vjetar utihne
i čovjek podigne pogled natrag prema listu.
Još uvijek se držao za grančicu.
Činilo se, vjetar će i nju i stablo prije polomiti,
nego list otpuhati.
Putnik nastavi dalje.
Treba se kretati, daleko je prenoćište, a blizu je noć.
***
SJENA PTICE SLOMLJENA KLJUNA
Bila je to golema ptičurina. Mora biti da je bila golema.
Njezina sjena klizila je preko zemlje i preko voda,
kao sjena oblaka. Nadvijala se kao sjena mrke planine
nad zelene i radosne, životom bogate doline.
Pojavila se odjednom. Ne zna se odakle je došla,
niti je tko vidio gdje se gnijezdi, na kojoj litici ili stablu.
Bojali su je se ljudi, stoka i životinje u polju,
miševi, voluharice, ali i krupnija zvjerad u šumi.
Sve živo mislilo je: ta je ptica naša smrt.
Neki su mislili i ovako: to je kazna Božja.
Ali koje je njezino porijeklo i poslanje to nitko nije znao.
Uopće, nitko se nije usudio prema njoj podići pogled.
Bježeći pred tom prijetećom sjenom
svi se povlačili u rupe, brloge i druge zaklone,
ptice u grmove i guste krošnje,
ribe pod kamenje, među morsku travu i koralje.
Nitko nikada od te ptice ni glasa čuo nije,
tek neki šum koji se stvarao za njezina leta,
i nagađalo se pripada li redu grabljivica ili strvinara.
I tako su sudovi o sjeni postali sudovi o ptici.
A uporna tišina u kojoj je ptica nadlijetala svijet,
tajanstveni muk, hranio je strah, i zebnje, i strepnje
i unutarnja čudovišta za sebe zabrinutih bića,
koja život provode na tlu tražeći zaklon.
Napokon je uljez, ta ptica slomljena kljuna
bolnim krikom prekinula vlastitu tišinu,
nadglasala sve djelatnosti ljudske i glasanja životinjska,
na nju se gnjevno obrušila i zadala joj konačni udarac.
Sva se patnja njezina tiha života
oslobodila u tom jezivom kriku,
a onda je raširila svoja golema krila
i rasprostrla svoj život po vodi.
Mnogo vremena mine prije nego joj se pronađe tijelo.
I ispostavi se da to uopće nije bila neka ptičurina.
Stariji ljudi rekli su: „Ova ptica je letjela vrlo visoko,
zato je na zemlju bacala tako veliku sjenu.“
Sakupili su njezine rasute kosti, i njezino rasuto perje
i svi se okupili i promatrali njezine ostatke, i šutjeli.
Nisu jedan drugoga mogli pogledati u oči. I pitali su se:
„U kakvoj je nesreći ova ptica ostala bez kljuna?“
I svi oni koji su od njezine prisutnosti strepili, svi ti ljudi,
sve te plahe krave i telad, pa čak i bikovi, te ovce i janjad,
pa čak i ovnovi, osjete kako im se neka sjena uvlači u srca.
I sada se nemaju od nje kamo sakriti.
***
KOS U NOĆI BEZ MJESECA
Crvena se piramida rascijepi u tami.
Usamljeni iz nje začuje se cvrkut,
i noć zapjeva noći.
_______________________________________________________________
MATIJA PERKOVIĆ rođen je 1986. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali je svojevoljno napustio pravnu struku i sada se školuje za psihoterapeuta, nastojeći pritom da i njegova književnost postane dostupna široj javnosti.
Zbirkom “Zaređeni Bar Bar” pobijedio je 2016. na natječaju Društva prijatelja knjige Milivoj Cvetnić iz Hrvatske Kostajnice. Iste godine objavljena mu je i kratka antiratna lirska proza “Dvije smrti Romana Nikpalja”.
U časopisu Republika 11/12 2019., u časopisu Književna Rijeka broj: 1 – 2, proljeće – ljeto 2019. i u sisačkom časopisu Riječi 3-4/2019. objavljene su mu pjesme iz nove, neobjavljene zbirke pjesama „Tajne svetkovine“ iz koje je i ovaj izbor pjesama.
Osim poeziji, posvećen je i prozi. Rukopisi dvaju njegovih romana, „Priča o prvom i posljednjem“ te „Darovi Lene Weiss“, čekaju svog izdavača.
čovjek-časopis 