PRAH
pri mom dodiru
rasprskavaš se
u milijardu
sitnih komadića
koji se za čas
sa zemljom stapaju
iza sebe ostavljaš
koncentrične krugove
slične onima
koje ocrtava kamen
pri padu u vodu
spuštam se na koljena
ruke u središte zemlje
stavljam
meka je i topla
poput majčinog krila
***
SAMATYA
zamršene ulice
sažimaju besprijekoran život
otac i majka nalikuju
psima koji glođu kosti
braća jedan spram drugog
ključaju poput vrele vode
rođaci u nedostatku istine
planiraju prolijevanje krvi
bol je teška poput kamena
i visi o njegovom vratu
mučna rađanja smiješne smrti
histerični plač
nepreboljene ljubavi
i vulgarno izbačene grudi
kroz prozorska okna
oči pune straha
u tom metežu pronalazim
nasmijano lice Boga
dok s večeri liježem
na tuđe kruto tijelo
rasprskavaju se sve
moje riječi
***
PUTOKAZ
otkazuju
ruke noge
damari osjećaji
organi se raspadaju
i sve pršti
najednom
sve se izravnava
samo se na
tvom licu
oslikava
moje ludilo
_______________________________________________________________
MELIDA TRAVANČIĆ doktorica je humanističkih nauka iz područja književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku. Objavila tri knjige poezije Ritual (2008, drugo izdanje 2009)), Svilene plahte (2009), Sjenka u sjenci (2019). Za poeziju nagrađivana (Mak Dizdar, Anka Topić, Federalna fondacija za izdavaštvo). Poezija joj je prevedena na makedonski, engleski, španski, mađarski i perzijski jezik. Pored poezije piše i kratke priče. Njena prva knjiga kratkih priča Smrt u ogledalu objavljena je 2019.
Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010).
Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019).
Suosnivačica je Udruženja za kulturu Kontrast.
čovjek-časopis 