NABOKOVLJEV LEPIDOPTERIJUM
Život, to su zavežljaji, zaveslaji kroz rukavce
močvarne, gdje stoluje kralj ribara, makulatura
hartije koja nikad neće postati nervatura knjige,
lađa što se na Fokidu ne vraća i jazbina prazna,
vučja, sa ehom davnih urlika. Melasa tavne krvce,
opne što pucaju, krila smočena iznenadnom
kišom, zipka nad ambisom što se ljulja na oba
svijeta, pukotina svjetlosna, između dvije vječne
tmine, motrena okom Melise, htonske boginje,
koja Orfeja iz Hada javi izvede. I kraljica Mab,
leptirolika, ukazanje crnog jamba snova,
za Merkucija i izmučenog Šelija. Život, to su
kolica dječija na trijemu, sa sjenkom lijesa nad njima.
Mastika knedlogrla, ispijena za upokojenje i sestra
što pušta suzice za bratom na času samrtnom,
poput Antigone. Robovi-glasnici što izdišu od umora
nad rimskim cestovljem i mudraci pod vrbovljem Lase.
Rusija, izmaknuta za čitavu jednu vječnost,
čarnom nevidna oku. Lolitice nakoksane, za gozbe
pedofila i mladih japija. Vera koja zadihano
duva u brzogoreće stranice. Svijet koji se urušava
iznutra, kao kula Vavilona, opekom sazdana.
Trojin plam, ženstvo tamno, materično, začelno,
sa svršetkom na nebu noćnom, kosmosu kitnjastog
uresa, klasterom rakovog sazviježđa. Zastor što
u hramu cijepa se, kao tvoje čarape pod grubim
dlanovima, u mraku ragastova. Sve pamtim
i sve zaboravljam. Uvuci me u svoj lapidarijum,
škure za nama zatvori, uroni me u sebe,
Mesopotamiju kojoj dođoh da se poklonim,
Ištar, odvedi me carstvu ukraj mora, obali na kojoj
sniva blijeda gospa, Poova Anabel, egzoskeletna,
sama, odbjegla od nimfoleptičnih ataka, od silnih
prolepsi, katalepsi, buncanja davne gatke,
brzog fiksa, jeftine koke, sa plantaža Mezoamerike.
Igle što bode crno srce vinila, vretena Trnoružičinog.
Amunet budi što čeka na poljubac zmijoprinca,
Pasifaja nad koju se nadnosi sjenka golemog bika,
Karmen, s nožem u grudima i prstenom u blatu,
Alisa čiji su kunići poklani, lubanja na koju slijeće
leptir ljubavi nikad završive. Ave, victrix Lilit!
Kroz usjeke tvoje, oči moje vire u raj. Pa ime
ti bilo, Dolores Hejz, Virdžinija Klem ili Ogasta Li.
***
MILONGA ZA SVILENOBEDRENU
Hlad u suncu sam sikamore, u žezi, herezi,
tijela tvoga što šišti u grču Gomore, obljubom
rvača čiji ti stisak mrdnuti ne da. Kalup si.
U kojem topiš čitavu bulumentu olovovojnika
požude, diskobolosa što napetih tetiva hita trenu
izbačaja, u vatri božanskoj. Dugi sam tremolo
citre što penje se uz tebe i ostaje tako u tupom
bolu slezine, satima nakon zvukookida, titrajem.
Vododerinom pećine u koju svunoć galebovi
utjeruju konje razdražene, kao u bitku hitri
vozari ratne dvokolice, u noćima slanjim od mora.
Pod bludnim okom sikilja, što bubri i trza se naglo,
nalik škorpijici. Kao znojni akordeon iz predgrađa
buenosajreskog, što se širi od dahtaja i drhtaja
tvojih, dok dva čuvara smokovita, budno čuvaju
stražu, svjedočeći otvaranju tog sezama strasnog,
čunjevima skrotuma, udarajući kao kastanjete
o bubnjeve kože, membrane nategle do pucanja.
Barjak je podignut nad tvrđavom tvoje strasti,
bijela zastava predaje u koju uđe, jašući na topu,
raščupana, ali ponosna kao Zapata. Zlatan zahir
što vrti se na kraju svijeta, jedro u oluji, čigra
puštena iz ruku tangoigrača, to duša je tvoja.
Harem pred kojim igraju evnusi tužni, dok čekaš
na pravog plesača koji doći će toj ulici ruševnoj,
zelenoj od plijesni, u milongu svilenih bedara
što tihana su predvorja raja. Ljubav je fantazma,
krv u kapcima onih što žmure gledajući u sunce,
u stolici za ljuljanja pred staračkim domom,
nakot čovječoribica što svijetle u tami, neprestano.
_______________________________________________________________________
RADOMIR D. MITRIĆ rođen je 29. 4. 1981. godine u Jajcu, u Bosni i Hercegovini. Završio studij književnosti Filozofskog fakulteta u Banjaluci. Njegovi autorski radovi su objavljivani u brojnim regionalnim i međunarodnim časopisima, zbornicima i antologijama, i prevođeni na engleski, njemački, francuski, italijanski, španski, ruski, bugarski i mađarski jezik. Za književni rad dobio nekolika ovdašnja i inostrana priznanja. Do sada objavio šest knjiga poezije i jedan roman. Živi u Kragujevcu.
čovjek-časopis 