PROSINAC
Praznina je lice koje prvo ugledamo
kada dobijemo ono što želimo.
Nedovršeno, kao moje.
Obećava mi mir na kraju puta.
Zahvalna, prinosim žrtvu,
kao zraka sunca u prosincu.
***
POVRATAK
Rijeka otključava cvjetove.
Zrak je gust i zelen
pa vodu začinjavamo s pola limuna
i dva prstohvata morske soli.
Pretvaramo se da smo na moru.
Lice moje sestre postaje sve čišće i otvorenije.
Kao i moje: prazna predjela
poprimaju okruglast, ženstveniji oblik.
Bez obzira koliko smo dugo odsutne,
rijeka će nas uvijek dočekati
raširenih cvjetova.
***
RUJAN
Život nikada ne može biti bolji
nego u rujnu: miris svježeg papira
i neke nove kože.
Tu i tamo anđeli ostave pokoje pero
kao znak nadolazeće kiše.
Nikada nećemo biti jaki kao priroda
koja se neprimjetno poput zmije
kreće iz ljeta u jesen.
_______________________________________________________________
JOSIPA GOGIĆ (1985.) je pjesnikinja iz Osijeka. Treća zbirka poezije „Žena žutih očiju“ objavljena joj je 2019. godine. Poeziju objavljuje na svojoj web stranici: https://josipa-gogic.com.hr/
čovjek-časopis 