
Kada je mlad, provincijski dječak je opsjednut daljinom.
U noćima dok čeka zvijezdu padalicu, na krovu garaže svoga oca
sanja kako je postao Ahil ili Aleksandar,
jer je to jedini način da razumije okrutnost snova.
Sa petnaestom upoznaje pravu bol,
jer je njen izbor pao na crnokosog sa razvijenim plećima.
Ali godine će proći, on će vidjeti redove ljudi
koji su živi napadnuti voćnim crvima kao napukle trešnje.
Tražiće posao u zadimljenom bečkom jazz baru
u kome će ga bujne grudi konobarice
posjetiti na priču o ljubavnicima u gradskom parku.
Dječak, sada čovjek sa kosom koju češlja na gore
probudiće se iz sna.
Samoća će mu razdvojiti grudi na dvoje
i ofarbati plavu površinu oko zjenice u crno.
Noćima slaće pitanje ka istim onim zvijezdama
čiju sadržinu naslućujemo.
Ali uzalud,
svakim danom, svaka riječ ga podsjeća na umrla prijateljstva,
na djevojke koje su odveć majke i žene
okrutnih biznismena sa glavama delfina.
Kada ga godine umore, dječak izgubi svoj glas
i ostatak života provodi pokušavajući da ga pronađe.
Ja mu držim ruku u noći dok drhti pod ledenim pokrivačem,
dok pokušava uklopiti ključ u bravu sa svojim drhtavim nesigurnim prstima,
dok ne izgubi i posljednju suzu u svom lijepom Ahilovom oku
ja mu pomažem.
DINA MURIĆ, iz zbirke pjesama “SLIKE KOJE SU UBILE MIT”, 2010.
____________________________________________________________________
DINA MURIĆ je književnica iz Crne Gore, laureatkinja nagrade Risto Ratković za mlade pjesnike 2010. godine. Pjesnikinja je, esejistica i filmska producentica. Rođena je 1982. godine u Rožajama. Autorica je četiri zbirke poezije, „Suza na kamenu“ – 1998, „Amarilis“ – 2001, i „Slike koje su ubile mit“ – 2010, te zbirke narativne poezije „Balkanski Evnuh“ – 2017 godine. Njena poezija je objavljivana u više žurnala i antologija, te prevođena na strane jezike. Pored književnosti, bavi se filmom. Živi i radi u Beču, Austrija.