KONZULOVE OČI
Andrić mi kuca na vrata
sa svojim debelim naočalama
razbijenim
obrvama krupnim miče, kao da plače
progonjen
iz konzulata čistog uma
primih ga toplo, nahranih i topal čaj napravih
dadoh mu toplu odjeću, bundu neke crknute životinje
duboke gumene čizme za bljuzgave bogaze
šubaru protiv pasata i uragana
umotan burek i slaninu pod pazuh za puta
samo naočale
druge mu ne nađoh
***
MLADE RUKE
u mome gradu
ubiše tri osobe
njihovim mladim rukama
za mjesec dana
prosjek: svakih deset dana
jedna svojeručna smrt
to nisu ni cijele dvije sedmice
to nije ni razmak
između dva kola lige šampiona
to nije ni jedan menstrualni ciklus
mlade ruke su mahale sa solitera
u letu nas pozdravljale
mlada ruka je na zaručnički prst
stavila prsten kašikare
mlada ruka je na svoj mladi vrat
stavila posljednju ogrlicu od kudjelje
u mome gradu ubiše tri mlade osobe
njihovim vlastitim mladim rukama
jer mlade ruke još su nevine
pred sudom imaju imunitet
za počinjeni zločin
jer više ne postoje
svi veliki govori sada su pali
zajedno sa solitera
sva ta besjeda šuplja je
kao prsten ručne granate
svi ti kažiprsti u zraku
svi dlanovi okrenuti prema nebu
svi ti prsti koji se krste
sve te ruke što na sedždu padoše
i te šake kojima se jutrom umivaju krmeljiva lica
sve to sada se klati
zajedno sa mladim rukama
na užetu od kudjelje
***
BANANA
u supermarketu velike su gužve
na kasi, trake su pune
ispred mene srednjovječna gospođa
iz korpe vadi pavlaku, hljeb i obojeni sok
precizno je stavila između nas biljeg
na kome piše: “sljedeći kupac”
ja sam kupovao keks, dva litra piva
u plastičnoj boci i kilogram banana
biljeg nisam stavio na traku
iza mene mlada majka
trga djetetu lizalo iz ruku
vraća ga na policu
malo nagnuta maše kažiprstom
na traku je stavila školjku jaja
kada me kasirka pitala
dokle je moje
rekao sam:
do jaja
***
ORIGANO
ćevabdžinice često bazde
na turbofolk
bujrum, narode
konzumirajte
narodnu kuhinju
s pizze sija zeleni začin
benitorijana se ne uspijeva rasjeći
viljuškom i nožem
nego berićetnim rukama
usta krvavih od kečapa
desetka u cijeloj s puno luka
cjelov pretvara u riganje
ostavlja masne prste
i cjelodnevni rap želuca
____________________________________________________________________
VERNES SUBAŠIĆ rođen je u Zenici 1984. godine. Magistar b/h/s jezika i književnosti. Piše prozu, a za poeziju je i nagrađen – dobitnik je 1. nagrade “Mak Dizdar” na ‘Slovu Gorčina’ u Stocu 2019, za rukopisnu zbirku “Papagaj sloboda”
čovjek-časopis 