NOSTALGIJA
Umočila sam noge u okean
dok je u mojoj zemlji padao snijeg.
A u mjestu iz kojeg sam davno otišla
poledile male, sitne bare
razastrte po pustoj kaldrmi
Jedna takva se presijavala u mojim očima.
Na kraju svijeta.
Usred okeana.
Ispod egzotičnih stabala.
Među nepoznatim jezicima.
***
ANONIMNI PORTRETI
U kafani
posmatram dvojicu staraca
dok pažljivo listaju novine.
Redaju se smrtovnice u bojama.
Starci šute i prelaze preko mrtvih.
Jedan prstom. Drugi pogledom.
Nakon kratke i napete šutnje
dolazi
oslobađajući uzdah:
‘Dobro je, nema nikog poznatog’.
***
ŽIVOT JE LIJEP
Kada na pragu bakinog stana
umjesto oproštajnog pozdrava
i toga – koliko me voli,
baka u moj džep
stidljivo ubaci lješnjake
koje je tog jutra skupljala
za svoju dragu unuku
i posljednju utjehu
na ovom svijetu
koji je još jučer
bio mlad
i lijep.
***
BOL
Godinama –
odolijeva.
__________________________________________________________________
NIKOLINA TODOROVIĆ rođena je 1995. godine u Sarajevu. Studentica je master studija Komparativne književnosti.
čovjek-časopis 