KANCER 21. STOLJEĆA
Ljudi koji vire u tvoj novčanik
Frižider
Krevet
Korpu za veš
Migolje ti se između strija
Nožnih prstiju
Iza svojih zavjesa
Pamte ko te dovezao
I da li ispod širokih džempera kriješ stomak
I otkud da ih baš sad nosiš otkako se često vraćaš kasno hmm
Likuju
Ako i promaše onda si samo debela
Pa i to je neka novost
Rodbina koja pije terapiju kad postigneš uspjeh ali slavi s tobom jer zna za red
Prijatelji koji ti broje bore
Kilograme
Sijede
I putovanja na kojima nisi bio
Komšija koji bi razglabao s tobom na stubištu vječnost
A ostavlja ti smeće ispred vrata
Roditelji koji na tvoju ocjenu kažu “A šta je dobila Elma?”
Ljudi koji ne kažu ništa kad ih pozdraviš
Brat koji nije siguran ni u kojem gradu živiš
“Negdje je u Njemačkoj, mislim na sjeveru”
Tetka koju si vidio prije rata
Ali te tajno prati na fejsbuku
I sestra koja ne zna da imaš dijabetes
“Pa dobro, i jela si previše slatkiša”
Svijet u kome ti najbliži spavaju s tvojom vudu lutkom
Doktor koji ti kaže “Šta si čekao do sad?”
Drug iz djetinjstva na odvikavanju
Kojeg niko nije shvatio ozbiljno
Svijet u kome se niko ne okreće za ženom koja plače na trgu
Svijet u kome djeca zlostavljaju mačku
Jedni druge
Svijet u kome je uspjeh biti s osobom koju si sam birao
21. vijek
U kome je biti svoj i dobar najveći uspjeh i najveći grijeh
I pitaš se šta te to ubilo, dušo?
***
NEMAŠ RAZLOGA, N.
Bilo je čudno
Prvi put sam molila Boga da ne svane nad Sarajevom
Na tvoje dlanove položivši srce u aktu drhtanja
Pamtim tvoj pogled kojim razumiješ i kao da govoriš
“Sasvim je prirodno da drhti pod zvijezdama”
Mislim da mi je u tom pogledu ostala nevinost
I samo smo se gledali
Nijemi od spoznaje da smo isti
Kao da smo oboje našli svoj melem za ranu
Odjednom sretni što imamo ranu
I još nekoliko molitvi nad gradom
Već smo žmireći
Našli kalup za svoje prste
U prstima drugog
I znala sam da si moje svitanje za život
Koliki god mrak bio nad Sarajevom
I položivši svoju glavu na tvoje grudi
Rekla sam
Nemaš razloga, N.
Nosila bih te u suzi na kraj svijeta
Kao plišano lane u džepu mog kaputa
Jer samo je suza dovoljno čista
Da te sačuvam od svemira
__________________________________
MEVLA HASIĆ rođena je 18.9.1995. u Tuzli. Studentica je šeste godine Stomatološkog fakulteta u Sarajevu.
čovjek-časopis 