LAV, KLJUČ, KATANAC
Lav drijema.
Omamljen je toplinom dana.
Požuri lavice,
podsjeti ga kako ste se voljeli u visokoj travi,
svakog trenutka onih divnih dana,
ulovi, donesi, poskoči,
ušutkaj razigrane laviće.
požuri tragom uplašene antilope
strgni joj mekanu kožu s leđa
na radost uspavanog kralja.
Odskočilo je sunce, visoko.
Treba uhvatiti svaki njegov prekrasni val
kao na nekom izvoru,
pozlatiti zemlju i natjerati je da rađa.
Požuri!
Dani teku prebrzo
smrt dolazi po svoje
lav tvoj lijeno proteže bedra.
Umiješ li ga probuditi, zamijeniti sobom
danas, sutra, nekada
umjesto što čuvaš ključeve ormara
u kome pospan broji zvijezde
nacrtane tvojom rukom,
mrvi prašinu u čeljustima
i sanja bitke koje nikako da se dogode.
***
POVRATAK
Kada namirišem moj dom
u haustoru stare zgrade,
bacim mu se u naručje s torbama,
prljavim cipelama i suvenirima
kao neki puž kome su vratili kućicu.
Smjestim sve što sam donijela na police,
navučem zastore na prljave prozore
pa predem, kao mačka.
Kad se vratim svojoj kući s puta
umorna, bolesna, potrošena
moja se soba omota oko mene
kao neka zaštitna kapsula
u svemiru punom asteroida.
Jastuk se nasloni na moje misli
prekrivač obgrli moje tijelo
kao neki energetski zavoj
u kuhinji zamiriše čaj i uplaše duhove.
Prije nego usnim
potapšem metalni dlan zaključanih vrata
zahvalna jer brane predvorje mog malog života.
dok moja kuća stražari nada mnom
kao neki veliki aspirin
koji liječi sve što zaboli.
***
MORDOR
Ima tih dana
u kojima ne vrijedi započinjati nikakvu misao.
Već je unaprijed osuđena,
obezglavljena,
neuhranjena.
Odnekud iskrsnu zidovi
visoki, nepreskočivi
i prostru duge, vitke sjenke
preko sunčevog sata.
Zaboravim,
Sve zaboravim
kao Frodo pred vratima Mordora
zvuk vjetra u krošnjama drveća
i okus jagoda sa šlagom.
Donesem samu sebe,
bacim u užareno grotlo
onda čekam da se rodim
slobodna,
u nekom novom danu,
bez zidova.
***
OTJELOVLJENJE
Mirišeš na med.
Naslanjam obraz uz tvoju kožu
i udišem te pomalo,
kao neku deliciju.
Ne postoji neko drugo mjesto
na kome bih sada
željela biti,
ne razumijem o čemu romore
ljudi na ulici.
Sitni bat koraka dopire
kroz odškrinute prozore
kao trag nekog drugog svijeta.
Ovdje, ti stvaraš cijelu mene
zagrljajem
u kome se pomičem kao komad gline
na grnčarskom kolu
dok moja put prati putanju tvog dlana.
****
ODJUTRAVANJA
Probuđeni dan posložio je oblake,
rasporedio ulice i prozvao ptice.
događa se jutro.
U snu sam te tražila.
Bilo je kao da sam ja pomrčina
a ti zlatni trag mjeseca na vodi.
Pokušavala sam te zagrliti,
ali je tvoja zlatna nit,
kao neka živa rijeka,
neprestano izmicala iz mojih ruku.
Jutro na moru
Zlatni sunčev vez
svjetluca uronjen u tirkiznu vodu.
Na pučini pleše brodica.
Njiše bokovima na valovima.
U zagrljaju vjetra
lepršaju njezina bijela jedra.
Sanjiva obala,
poput ispruženog tijela
tek razbuđene žene,
doziva tople ruke sunca.
_______________________________________________
JAGODA ILIČIĆ rođena je u Tuzli 23.9.1972.
Objavila zbrike pjesama: Snovi sedefaste školjke, Vanilla, med i suncokreti, Pjesma ribareve žene.
Romane: Kako preživjeti smak svijeta i Čovjek koji je imao loš dan
Knjige za djecu: Nisam kriv što sam krokodil, Brkovi od kečapa, Školske bajke, Uspavanka za knjigosaura, Put u središte priče, Pričala nam teta Knjigolina
Nagrade: Zija Dizdarević, Marko Martinović Car, Nagrada Društva pisaca BiH, Nagrada Fondacije za izdavaštvo BiH, Mali princ za najbolju knjigu u regiji.
Autorica čitanki za osnovnu školu, tv emisija za djecu.
čovjek-časopis 