THE NELKEN LINE
svemiru su raznijeli tjeme
meko dječje tjeme
zakrčeno pulsirajućim opnicama
jednom će netko reći
svemir je najveća carina
kozmonautskih mrežica za disanje
mene moje mojem nosi
tebe tvoje tvojem
od njih počinje nepoznat jezik
u jeziku podmetnut zločin
prsti im se skupe u kapsulama vode
fiksiranim za bioničke ruke
svoja lica mažu margarinom
nemoj da voda u kojoj se umivaju umre
ribe izbijeljene
na prozoru se skorio čovjek
pticama s juga približava se mraz
načetu štrudlu jezika
guraju mi u grlo
molitveni mlinovi škripe
(mislim da su mi u ušima)
okupljeni smo oko svojih kvarcnih peći u mrtvoj prirodi
mrači se
liježemo
travu smo pod nama uštirkali
prljavi smo i goli
ližemo ugljik iz stabala
jutros sam,
kad sam se krenula provjeriti,
na vratu otkrila pčelinje maljice
svejedno jesu li slatke uopće
ispirem kuglu iz sebe
sve mi je začepila
od ljudi u svoje nježnosti bježim
zimo, zimo
idi mi iz laktova
ti ptico na skijama
prstom imitiram kamiončić sunca
da te od mene otjera
***
O DEPRESIJI SVE NAJGORE
za doručak sam pojela
malu crnogoričnu šumu
i u njoj jednu vjevericu
presovala na ubrus
i spremila među novine
jutra su otada
strašna, nejestiva, jutra su
pseudojutra od toga jutra
propinje se za mnom iz novine
njišti i cijuče
nešto bi da prenese odbacivanjem kolutičavog repa
plaši me ukočenost njezina uha i dva jaka prednja zuba
sve skočne zglobove mi je zavrnula
tako su u njima zapele
male žive rode
bilo ih je više ako bih plakala
i one bi plakale zbog mene
(noćas ću potopiti sejtan u vodu
žmiriti, a sanjati vjeveričje meso
kao da je dvaput oprano tijesto)
ANITA PAJEVIĆ (Mostar, 1989.) – pjesnikinja, autorica zbirke “Perlinov šum” (2016.) i urednica fb stranice “Poeziju na štrikove” https://www.facebook.com/Poeziju-na-štrikove-585143491835827/)
čovjek-časopis 