
ODABERI
Odaberi:
Na stolu je starinski telefon, šalica čaja i odrezani pramenovi kose
Zbog kojih se majka zabrine,
Odaberi: odabir kaže kakav si, a ja te znam,
Ti bi ipak najradije telefon, ali se bojiš da će zazvoniti,
Pa samo čekaš da zaboravim na pitanje, da kosa naraste, da se čaj ohladi,
Odaberi: devetku herc u novogodišnje jutro ili mraz na stablima trešnje,
Mačku bržu od bicikla ili golog muškarca u talogu kave,
Odaberi mjesto za madeže: Ja sam introvert s političkim ambicijama,
Ti intelektualka niskog samopoštovanja, zato valjda i imaš ormar pun haljina
Koje nitko nije vidio, a kojima bih rado dala imena i ruku kad prelaze ulicu,
Odaberi koliko ćeš jagoda nabrati iz neograđene gredice i što u meni prvo vidiš
Mladu ženu ili staricu ili samo valove kako poput djece vježbaju potpis na plavom
I odaberi što ćeš dati lijepoj Ciganki koja mi je za jedno pivo gatala iz dlana
Da ću imati troje djece, baš kao i ti! I putovat ću, rekla je,
Upoznati muškarca svog života i čitati o sebi
Ali onda je rekla, treba mi novaca, kćer mi je u bolnici,
A svih šestero naše djece skrivene u dlanovima tužno je pognulo glavu
I ušutjelo.
***
NAS NEMA DO UTORKA UJUTRO
Sunce mog grada miješa ti se s kožom
Dok pričam kako ovdje žene rudara
Svake zore mole ispucalim dlanovima,
Pokušavaju nam zviždati pod prozorom,
A nas nema do utorka ujutro:
Iako fiksni telefon još ponekad zazvoni
Ruke su zauzete za odgovor, ruke lome koru
I pričaju o cvjetovima soli gluhonijeme slikarice,
Kažem: mislim da je stvar u tvojim usnama,
Nikada se ne mogu do kraja sklopiti,
Kao polomljeni kišobran, koliko god pazila,
Namočit ću se, iako prognoza šapće sunce
Vrane masnog i zalizanog perja
Kao dileri iz filmova devedesetih
Ravnodušno piju iz blatnih lokvi iza pljuska.
Dok se držimo za dah
Iza zidova na porculanskim tanjurima
Mirno spavaju korice kruha.
_____________________________________________________________
LANA BOJANIĆ (Zagreb, 1992.) diplomirana je psihologinja. Poeziju i prozu objavljivala je u mnogim časopisima i zbornicima kao i na portalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Osnivačica je književne grupe 90+ koja nakon mnogih javnih čitanja izdaje zajednički zbornik “Netko podvikne, djeca odrastu” (Fraktura, 2018.). Kao spin-off 90+, pokrenula je književnu tribinu za mlade, neafirmirane pjesnike i prozaike koja se trenutno održava pod nazivom Učitavanje. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju 2017. Tri puta je pohvaljena na natječaju Goran za mlade pjesnike. Trenutno živi i radi u Manchesteru, UK.
fotografija: Nikola Kuprešanin