ZA TUGU KONTINENTA
Putujući s jedne američke obale na drugu,
Vidio sam ljude usamljene, u tugi i u bijesu,
Vidio sam dobre, i one
Koji toplinu prenose još samo na prsten –
I mislim da u meni postoji sačuvan izraz tuge
Za tugu kontinenta
Kao što voz čuva sjećanje na galiju
Jer sve poruke do mene stižu iz stopala.
Hoću reći, na svakom putu
Ja sam politički emigrant:
Uvijek na tlu kojeg pomjera voda
Osjećam da ne bih trebao biti tu
I da stojim na globusu ukoso
Kao na čestitki Unicefa nacrtano dijete
***
IZMAGLICA
Jutros je melanholija
Usklađena s vanjskim svijetom:
Kroz prozor vidim polje suncokreta
I šumu, listopadnu, u prvim znacima jeseni:
Polje i šuma u jutarnjoj izmaglici.
Ovog sam ljeta, inače, na dvorišnoj rasprodaji
Budzašto kupio nepotpisano platno,
Bezvrijedno, osim te izmaglice na pariškoj ulici.
Ne sliku, ja sam kupio izmaglicu:
Zato što volim otpor prema čistoj formi
I oštrim rubovima svijeta,
Njenu seksualnost, razumljivu,
Rođenom u kraju gdje listopadne šume rastu,
Njeno porijeklo u meni.
***
JFK
Nimalo ne držim do ideje kraja svijeta
Iako sam svjestan njene zavodljivosti.
Svijet postoji, jer me oči u to uvjeravaju
I ovaj ushit u kojem postajem svjestan sebe:
Polje lavande se dodiruje s nebom
I nema druge boje osim spektra plave.
Toliko lijepo, da može poslužiti
Sceni za novi komad Sama Sheparda
U kojem svaka zemaljska ideja
Nalazi svoj odraz u nebu.
Spektralna pastorala, svijet
Postoji,
Istina, kao stalno produžavanje dana
U kojem gine J. F. Kennedy
SEMEZDIN MEHMEDINOVIĆ (1960, Kiseljak kod Tuzle; od 1996. u Sjedinjenim Američkim Državama)
čovjek-časopis 