***
Na početku
govorili smo
istim riječima. Jezike spleli.
Razumijevali se
bez riječi. U Babilon ušli.
Zle jezike zamrsili. Još kasnije
prestali govoriti
različitim jezicima, i različitim tišinama
zašutjeli. Vrhunski
poligloti smo, jezik pregrizli
na kraju.
***
USNENA PREDAJA
dani gotovo potpuno bijeli
jer im na početku nije riječ
da doziva svjetlo
i tvrdne svoju tvrdnju u moje
stvaranje
na početku sam ponovno
rođena neizjavljena
izbavljena
tišinom
neosuđena
neutvrđena
prozirna gusnem
u eter
šutim tišinu od koje ne očekujem ništa
i sve
ne govorim
u dubokom snu
sanjam istinite snove
predala sam se
nakon bezbroj riječi
voljela bih vratiti Svijet
u vrijeme kad još nisam ništa
rekla
ali jesam – svaku
pa su bučno bdjele nada mnom
dok nikad nisam spavala
pa nijedna od njih nikad i nije bila moja
nego uvijek – pripadnost drugom
i zato apsolutna
neistina
SUZANA MATIĆ (1970, Mainz; Zagreb)
čovjek-časopis 