KAO DODIR IGLE NA PLOČI
Kao dodir igle na ploči
tako mi ruka tvoja daje govoriti
Kad nemam na što nasloniti osjetila
počnem zaboravljati
i unutrašnjost moja postaje sve više prazna
kao sobe iz koje iznose stvari
prije bijeljenja zidova
nezanimljiva kao kutija
u kojoj se nekad nalazila igračka
Ne mogu ti zamjeriti ako odeš
jer drugi ne znaju za napor koji činiš
Koža moja površina je mjeseca
na kojoj se ništa zadržati ne može
***
TOČKA OKRUŽENA BJELINOM
Činilo mi se da čujem brojeve
i da obojene točke pulsiraju po sobi
Kada se ispunilo vrijeme da ozdravim
vrućina me je napustila odjednom
i jutro sam dočekao gladan
Sprao sam sa sebe čitav jedan tjedan
obukao nove plahte i zaspao opet
Pod mojom glavom je perje selica
koje nikad nisu obišle svijet
I na taj skup žalosti
sada moram nasloniti glavu
Nacrtao sam malu kući na rubu jastuka
to je mjesto u koje ću se skloniti
u ovu točku okružen bjelinom
***
MRTVI MORNAR S KOMADIĆEM DATULJE MEĐU KOSTIMA ŠAKE
Ušao je neočekivan u moj krevet
i ja sam se probudio na njegovoj ruci.
Tragovi brodskih konopa oko zapešća
umjesto narukvice
i nijedan ga čvor nije uspio zadržati
Zvijezda mu je rekla da sam se rodio
Tamo u zemlji velikih ptica, on čuva otoke
A ja sam vidio da mu na podlaktici perje već raste
Rekao mi je da nikad neće otići
jer za mene čuva špicu datulje među kostima šake
„I kad me pokopaš,“ rekao je
„izrasti ću kao palma da te zaštitim od žege“
Zvao sam ga oče, a on mene sinko
svake dvije godine po jednom
STIPE ODAK (1986, Ljubuški; Zagreb; Bruxelles; New York) je pjesnik i istraživač koji je bavi pitanjima religije, politike, i kolektivnih sjećanja. Dobitnik je Gorana za mlade pjesnike, Kvirinove nagrade te nagrade Tea Benčić Rimay. Izdao je dvije zbirke pjesama: Trobojno bijelo i Svjetlopisi.
čovjek-časopis 