ODRAZ
Vraćajući se kući posljednjim gradskim autobusom, zakunjao sam na sjedalu. U jedan mah zaustavili smo se na stanici, zbog čega sam se prenuo iz sna i s lijeve strane ugledao čudan prizor. U mrklom mraku stajala je trošna kućica žute fasade s osvijetljenim prilazom, a ispred nje rasvjetni stup koji je cijeloj slici davao dojam gotovo nalik prizoru iz bajke. Ono što me zbunilo nije bila kuća kao takva, već to što se nalazila s lijeve strane ceste. Tuda sam godinama prolazio i znam da se ta žuta kuća, kad se ide iz grada, nalazi s desne strane. Dok sam se u čudu pitao sanjam li ili se kućica na neki neobjašnjiv način preselila na drugu stranu ulice, pogledao sam udesno i ugledao identičnu scenu. Tad sam konačno shvatio da je slika s lijeve strane odraz. Autobus je zatvorio vrata i krenuo, žuta kućica je nestala, a ja sam u prozoru ugledao tipa nalik na mene kako zapanjeno zuri u mene. Zapitao sam se putujem li uopće ili stojim, dok mjesta prolaze pokraj mene. Više nisam znao ni kamo idem, ni koji sam pravi ja.
čovjek-časopis 