Tag: Safija Vehabović-Parganlija

POKLON

Moj brat ne želi da mi čestita rođendan,
to nije u skladu sa vjerskim svjetonazorima kaže.
Ne slažemo se u mnogo čemu,
ali ipak najljepši poklon je njegova slika.
Ogrnut ihramom, smiješi se produhovljeno
sa mjesta čuvara svetog kamena

***

HIMBER

Kada nastupi vrijeme godišnjeg odmora,
moja mati sjedne na balkon i prebire vunu.
Treba joj puno sunčeve hrane, kaže, iako nikad prije nije čitala Išigurija.
Ona ne zna da je u je u ovom životu Klara i da joj je kuća izlog iz kojeg posmatra život.
Kada napuni jastuke osunčanom vunom, umjesto laka bira crveni drijen iz kojeg cijedi uspomene.
Sok postaje krv, koja teče kroz generacije žena prije nje.
Davno sam rekla da sam se odrekla svoje krvi, pa ipak ovaj dan počinjem sa čašom neizbježnosti.

***

MALE SMRTI

Jednom sam napisala pjesmu o ribi,
Čije su se krljušti zrcalile u mojim zjenicama.
Dok je otac cjepanicom mlatio u kadi,
Lagao me o refleksima.
Smrt je davno vrisnula u njenim očima.
Jednom sam zagrlila tebe i
Bio si kamen, sa ispruženim dlanom.
Zanijemila sam i radovala se svojim ljubavnim refleksima.
Jednom sam napisala pjesmu o ljubavi
I ti si umro.

***

MANTRA LJUBAVI

Prošlo je tačno sedam dana
otkako je instruktorica leteće yoge rekla da se vratimo u trenutak kad smo posljednji put osjetili istinsku sreću.

Ljuljačku sam zatvorila, kao opnu maternice.
Bila sam klatno, sa tačkom između obrva.
Savršeno smirena, sa rukom na srcu.

Desno,

Lijevo,

Udah,

Izdah.

Šta vidim?
Tvoje ruke i
osjetim svu nježnost svijeta
dok mi ljubiš pletenice.

***

NAJAVA PROLJEĆA

Pad je moj zaštitni znak,
govorim crvenkosoj djevojci koja je
svjedočila jednom od najdražih;
padu sa bine.
Moje čelo je tada postalo hartija u koju ćeš ti, godinama kasnije upisati prve harfove.

Drugi najdraži pad desio se sinoć u snu.
Dok smo šetali Ulicom disidenata,
pala sam u polje ljubičica.
Saginješ se i rukama raspetljavaš cvijeće iz suviše stegnutih pertli na laknim cipelicama.

______________________________________________

SAFIJA VEHABOVIĆ-PARGANLIJA rođena je 14. 12. 1990. godine u Zenici, gdje završava Srednju muzičku školu i Filozofski fakultet na odsjeku za bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost. Trenutno pohađa magistarski studij na odsjeku b/h/s jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zenici. Autorica je triju zbirki poezije: Sapfini magijski harfovi, Kuda odletješe Ibrahimove ptice? i Krletka.

Dobitnica je prve nagrade na regionalnom konkursu Ratkovićeve večeri poezije – Bijelo Polje (Crna Gora),
Dobitnica je druge nagrade na regionalnom konkursu Mak Dizdar za prvi neobjavljeni rukopis poezije na manifestaciji Slovo Gorčina – Stolac 2013.
Dobitnica je nagrade Fondacije za izdavaštvo za oblast nova djela domaćih autora (BiH)
Dobitnica je IMEP-ovog granta za građane novinare za projekat Vlastita soba-bh pjesnikinje i fotografkinje
Članica je nekoliko poetskih grupa i učesnica raznih manifestacija, kao što su:

International Sapanca Poetry Evenings (Turska)
International Young Poets Meeting Istanbul (Turska),
More na dlanu (Hrvatska), Zagrebačke večeri poezije (Hrvatska),
Grah za Iliju Ladina (BiH), Snježna kraljica (BiH), Zeničko proljeće (BiH), Stih uz kafu i Sapfine magijske harfove (BiH),
Bookstan – Mala škola pisanja i mišljenja, edukativno-kritička radionica kao prateća aktivnost Festivala (BiH)
Biblioterapija – volonterski rad u saradnji sa Općom bibliotekom u Zenici u Kantolanoj bolnici Zenica (BiH),
Zapis o Bosni – uloga naratora na završnom koncertu Udruženja muzičkih pedagoga muzičke kulture Zenica u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica (BiH)
Književnost susreta – studentska konferencija (BiH)

Često je u ulozi promotora ili recenzenta stihozbirki mlađih autorica.
Poezija joj je objavljivana u zajedničkim zbirkama poezije: 18. Uluslararasi Sapanca siir aksamlari (Turska), Uluslararasi Genc Sairler Bulusmasi (Turska), Izvan dometa (BiH), Perom za mir (Hrvatska), Musa Ćazim Ćatić (BiH)), te u časopisima: Lacuna (Danska), Script (Crna Gora), Sent (Srbija), Liberte (BiH), Striptizium (BiH), Kulturters (BiH) idr.
U nedostatku kadra radi u Paralelnoj osnovnoj muzičoj školi u Zavidovićima i Maglaju

ULICA BEZ DUGOBRADOG

Fasada je podsjećala na ruke Faikovce,
oboljele od psorijaze.
„Kao da je neko zgulio,
sramota se mora sakrit,
a ona u kratkim rukavima šeće“
govorile bi komšinke,
opružene poput mačaka u plastičnim stolicama.
Njihov zagrobni život tekao je ispred dvospratnice,
u ulici kojom je nekad hodio najveći mudrac toga grada.

Kada je Faik tukao ženu,
stara zgrada je poskakivala od njegovog bijesa.
Komšinke bi pozatvarale svoje stanove,
a sutradan prezrivo govorile:
„Sigurno ga je ona izazvala.“

***

ASMA

Uspeli smo se na brdo iznad
grada Tarakli i vidjeli
Asmin prst kako se klati
između dvije kule.
Ne vjeruj učiteljici života,
odzvanjalo je u brdima.

Zato smo sjeli ukrug i
otpili gutljaj crnog čaja.
Na kolcima nas nisu
promatrale naše glave.

***

RIBE

Otac je uvijek poslije kiše
cjepanicom mlatio ribe u kadi.
To su samo refleksi,
one su već odavno mrtve, lagao me.

Danas, refleksno otvaram poruku i
Stišćem < 3 na tastaturi.
U trenutku poželim da sam riba i
da me neko umlati prije klika,
koji će označiti nesnošljivo ponavljanje
historije ljubavi.

***

EBRU

Slikarka Nihal četkicom od konjske dlake
stvara život.
Gledam vodu u kojoj plove
crvene lale.
Stara ploča vrti melodiju Melanholije.
Potom, ona u tečnost potapa papir iz
kojeg šapuću tvoje zadnje riječi:
Dođe čovjeku da te otvori kao latice cvijeća.

Ja sam leylak u oktobru,
mrvim se po stranicama knjige u
kojima te nisam pronašla.

***

HRABROST

U mjestu opasanom kamenjem,
žene sjede i pletu.
Vrijeme je stalo u plaštu
posljednje bosanske kraljice.

Kada joj je prvi put vidjela kosu,
poželjela je biti kao ona.
Strgnula je hidžab,
na koji su je ionako natjerali
i počela gradit najraskošniji dvor.

Žene su prestale plesti
i podigle svoje oborene glave.

***

SAFIJA VEHABOVIĆ-PARGANLIJA rođena je 14. 12. 1990. godine u Zenici, gdje završava Srednju muzičku školu i Filozofski fakultet na odsjeku za bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost. Trenutno pohađa magistarski studij na odsjeku b/h/s jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zenici. Autorica je dvije zbirke poezije: Sapfini magijski harfovi i Kuda odletješe Ibrahimove pitce? Treća zbirka pod nazivom Krletka uskoro izlazi iz štampe.

• Dobitnica je prve nagrade na regionalnom konkursu Ratkovićeve večeri poezije – Bijelo Polje (Crna Gora),
• Dobitnica je druge nagrade na regionalnom konkursu Mak Dizdar za prvi neobjavljeni rukopis poezije na manifestaciji Slovo Gorčina – Stolac 2013.
• Dobitnica je nagrade Fondacije za izdavaštvo za oblast nova djela domaćih autora (BiH)
• Dobitnica je IMEP-ovog granta za građane novinare za projekat Vlastita soba-bh pjesnikinje i fotografkinje
• Članica je nekoliko poetskih grupa i učesnica raznih manifestacija, kao što su:

• International Sapanca Poetry Evenings (Turska)
• International Young Poets Meeting Istanbul (Turska),
• More na dlanu (Hrvatska), Zagrebačke večeri poezije (Hrvatska),
• Grah za Iliju Ladina (BiH), Snježna kraljica (BiH), Zeničko proljeće (BiH), Stih uz kafu i Sapfine magijske harfove (BiH),
• Bookstan – Mala škola pisanja i mišljenja, edukativno-kritička radionica kao prateća aktivnost Festivala (BiH)
• Biblioterapija – volonterski rad u saradnji sa Općom bibliotekom u Zenici u Kantolanoj bolnici Zenica (BiH),
• Zapis o Bosni – uloga naratora na završnom koncertu Udruženja muzičkih pedagoga muzičke kulture Zenica u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica (BiH)
• Književnost susreta – studentska konferencija (BiH)

• Često je u ulozi promotora ili recenzenta stihozbirki mlađih autorica.
• Poezija joj je objavljivana u zajedničkim zbirkama poezije: 18. Uluslararasi Sapanca siir aksamlari (Turska), Uluslararasi Genc Sairler Bulusmasi (Turska), Izvan dometa (BiH), Perom za mir (Hrvatska), Musa Ćazim Ćatić (BiH)), te u časopisima: Lacuna (Danska), Script (Crna Gora), Sent (Srbija), Liberte (BiH), Striptizium (BiH), Kulturters (BiH) idr.
• U nedostatku kadra radi u Paralelnoj osnovnoj muzičoj školi u Zavidovićima i Maglaju