PET PJESAMA BOŽICE ZOKO (Vinkovci, 1963.) IZ ZBIRKE “ZAPISI IZA GREBA”, Altagama, Zagreb, 2009.

GASNO PIJEM

Tišina i svjetlost. Kako tišina
kad stanuješ pokraj željezničke
stanice? Bude te prije četiri
ujutro. Koraci radnika, a svjetlosti
još nema. Nije ljeto, jesen je.
Topla Miholja jesen. Čovjek
na tramvajskoj stanici u Zagrebu,
Hercegovac iz Konjica, ljubazno
ti se obraća. Neće poći na glasovanje
u Bosnu i Hercegovinu, kaže glasao je
u Hrvatskoj. Na groblju Mirogoj
oni koji imaju nekog mrtvog,
nekog počivajućeg
toče vodu za cvijeće, a ja
žedna. Pomažu mi da se
napijem vode s Mirogoja.
Ja gasno pijem.

***

U IMENU

Na izlazu u grad, u Dva ribara
u Vlaškoj, čekajući na film
Kralj Etera. Spontano napisah
i Eter velikim slovom. Šteta
što nikom više ne šaljem
pisma.
Usamljenici do kojih ćeš
teško doprijeti, makar bili
snimljeni, na više načina.
Pohlepno pušeći. Rastegnuti pivo
na sat vremena. Uživajuć kao
prase. Uživajuć kao Božica.
Uvijek sam, naime, uživala
više od praščića. U imenu.
Mjesec Nemir Bog i Sunce
Ljubav Svemir!!!!!!!!!!!!!!!

***

UZROK MOJE RADOSTI

Još se sjetim starog Lao
-Cea i kako ga carinik nije
pustio k velikim planinama
dok nije sve zapisao – o uzroče
moje radosti – dok nije zapisao
sve uzroke svojih radosti!

***

UŽIVAM U BOJAMA

Gospodin zađe noću pred san s malom
baterijom i osvjetljava što hoće u tom
mraku, ja ne stignem upamtiti čega sve
u meni ima – zaspim i ujutro – ne upamtim san.
Što je meni do mog znanja – glavno da Gospodin
zna! Što je osvijetlio, pronašao u mom mraku.
Ili bih ja morala vrebati Gospodina s olovkom
i bilježnicom na uzglavlju – očekivati ga
dok prolazi i ulazi u noć s baterijom u
ruci. Nekad uđemo u san u slavi i on i ja
– Morfej cio biva prosvijetljen – ja se svu
noć kupam u svjetlu, uživam u bojama!

***

KAD JA POSTANEM JA

Da te zaboravim u nekoj melodiji
sa radija, da te zaboravim u pogledu
kroz prozor, da te zaboravim u ogoljelim
hvojama jasena jabuke šljive;
da te zaboravim u oblačnom nebu
ove zime, da te zaboravim u licu,
u tvrđoj olovci u dlijetu u sjekiri
u psu koji vuče lanac svoga ropstva
za sobom, da te zaboravim kad ja
postanem ja.
A tko sam ja – sjećanje na tebe!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.