DOSTA
nazovimo stvari svojim imenom
žene su ptice
psi su snobovi
vrućine su odvratne
rekonstrukcija rotora je nepotrebna
terapija je potrebna
terapija je varka
ljudi se ne mijenjaju
djeca se dresiraju
wether je kreten
rodion je hrabar
luđaštvo košta život
luđaštvo se isplati
muškarci se ne usude
metafore su kukavičluk
nagovještaj je uzbuđenje
mogućnost je strastvena
ostvarenje je kraj
brakovi su teški
seks je na svjetlu
jebanje je u mraku
jecanje je za bebe
odrasli urlaju
***
CHANEL
danas u lokalnom supermarketu
gledao sam drvored žena bez sandala
srkale su čarobnu šarolikost života
i dlanovima prelazile po vješalicama
kao da miluju mrtve kosti
tijela za vjenčanje
tijela za tenis
trupova za sastanke
nogu za crkvu
i ja sam osjetio da ne osjećam ništa
i izašao sam van
oprosti coco
nisam tako planirao
ali kolnik je sklizak a stablo tako preblizu
jato antilopa spustilo se na rijeku
jesi li ti bila sa mnom kad sam ih gledao
(katatoničan)
jesi li to ti sa mnom zaspala
(kinetična)
i prekrila nas plahtom polja što se ljulja
gledam ti usjekline oko usta
bolne katastarske čestice na licu
i samo mislim kako sam ti na trbuhu
vidio novi madež
crveni
ovo ti je trideset i šesti
crveni
ti si čudna množina
i znaš samo voljeti
a ja sam s tobom zaključan
izvadi pribadače iz usta
ako ne znaš držati bič
i pucketati jezikom nad ugnojenim ranama
nauči coco
meni flasteri ne trebaju
ti si tako skliska a ja sam preblizu
***
DORA MAAR
razbila je ogledalo
starinsko i boležljivo
žućkasto kao da se po njemu uhvatila plijesan
zaostala nakon nekog starog očekivanja
ono isto ogledalo koje je sama tako vjerno birala
i inzistirala do granica koje nisam znao da postoje
i vjerujem da se radilo o zabuni
ona to sama ne bi dozvolila
mora da se u njoj pobunila neka druga žena
neka uramljena i usamljena kreatura
koju je pročitala i dala joj da stanuje
u primozgu punom hotelskih soba
i znam da je iznajmljivala mnogima
glumicama i slikaricama i jednoj ozračenoj marie curie
ali ovo je bila neka nova žena
fluidna miss havisham bez straha od stakla
zinula je kad sam joj rekao
s tom količinom heroina u sebi
ona može i u ogledalo i kroz njega
biti druga
biti ista
i ne biti nova
ali nikad
baš nikad
neće htjeti kroz cigle
naslonila se na zid
gleda u rupu koja joj prelama odraz
gleda i meni u šuplju čeljust
napadnuta tišinom koja iz nje izlazi
prekvalificirana je za ovo
odmiče
evo je sjedi na naslonu moje nove fotelje
tako je ekonomična
multifunkcionalna
proporcionalna
i prazna
ikea je čudo
______________________________________________________
VANDA PETANJEK rođena je 1978. godine u Čakovcu. Poeziju je do sada objavila na portalima i na radiju. Živi i radi u Zagrebu.
čovjek-časopis 